Piše: Rodoljub Šabić
U decembru 2013. u proceduru Narodne skupštine ušao je predlog Zakona o opštem upravnom postupku (ZUP). Tada sam, kao Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, javno izrazio zabrinutost kako zbog sadržine pojedinih odredbi koje se tiču prava na slobodan pristup informacijama, tako i zbog načina na koji su se te odredbe našle u Predlogu zakona.
Stvar je bila u tome što su odredbe Predloga zakona, mogućnost uvida u spise, dakle pristup informacijama u posedu vlasti uslovljavale obavezom dokazivanja „pravnog interesa"
Prema rezultatima novih procena za tek objavljenu Crvenu listu Evrope, od 533 ocenjene vrste na nivou kontinenta pod pretnjom je čak 13%.
(1)
О роману Иследник Драгана Великића (Лагуна, Београд, 2015)
Гласови мртвих нису мртви гласови.
Иван В.Лалић
Није ли свако писање подношење извештаја? Пре свега себи? Да ли се писац увек разоткрива? Зашто неке писце волимо више него друге? У којој мери учитавамо властите предисторије, и није ли најпоузданије мерило утицаја неког писца управо степен самосаживљавања? Ово су само нека од питања са којима се пажљивији читалац суочава већ с првим страницама новог, до сада најличнијег, романа Драгана Великића.
Sanda Rašković Ivić je rekla da DSS mora da definiše da li je riba ili devojka, tj. mora da odluči hoće li nastaviti u skladu sa svojom politikom u kojoj nema mesta za Evropsku uniju ili, recimo, Beograd na vodi, ili će ostati da odumire u današnjem "kolaboracionizmu". Čitajući ovu izjavu, a u kontekstu aktuelne priče o "rehabilitaciji" Draže Mihajlovića, razmišljao sam koliko su opasne sekvele koje je kumrovečka politička škola ostavila na one koji su je pohađali, ali i na sve koji su tolike godine proveli u ozračju ideološke radijacije koja je proizvela patološke promene na pokolenjima.
Evo nas praktično u drugoj nedelji Roland Garrosa. Nakon što danas gornji deo žreba i kod devojaka i kod momaka odigra mečeve trećeg kola znaćemo ko se tačno zadržao na turniru posle sedam dana igranja.
Ti mečevi su redom:
U srpskom društvu, sociološki rečeno, postoje mnogi društveni rascepi. Odvajkada, Srbi se dele na „prozapadne" i „proistočne", „nemačkare" i „rusofile", „republikance" i „monarhiste", „prečane i Srbijance", „moderniste" i „konzervativce", „građane" i „seljane". Zakrpiti sve te društvene rascepe je već posao za madžioničara, a ne za običnog smrtnika, te otuda kod nas sve kratko traje - ustavi, političari, spoljnopolitička i unutrašnjepolitička usmerenja. Srećno integrisane nacije imaju stoletne ili makar višedecenijske programe kojih se drže i državnike koji ih sprovode. Mi sve radimo od danas do sutra, a pojava državnika kod nas je retka, naprosto zato što je društveno tlo toliko trusno, da neko zaista mora da ima vanredne sposobnosti da bi na takvom živom pesku nešto izgradio. Lako je biti državnik u Britaniji ili Švedskoj, gde su društva zdravo integrisana i gde ljudi znaju što su im okviri i što im je činiti vekovima, teško je biti državnik u Srbiji, gde se uvek iznova moraju praviti mostovi između različitih, i vrlo često, posvađanih, delova društva.
Leonid Sejka je davne 1950 dao jednu od najlepsih definicija umetnosti u njenoj punoj metafizickoj formi.