28. februar-17. mart 2013.
*
Od Vientiana na jug Laosa, putem niz Mekong, sve je ravno. Februar je na izmaku, a sa njim i zima, pa seljaci pale polja i rastinje pored puta. Njive su prekrivene gareži, ostaci visokog žbunja, palmi i drveća koji nisu izgoreli izgledaju kao jadno pramenje kose nad oćelavelim površinama. Sve deluje prilično tužno, pogotovu kada se prisetim slika severnog
Postoji jedna grupa koja je mozda od svih bila najkljucnija u mom odrastanju. Jos uvek je rano da se kaze da li mi je spasila ili upropastila zivot (ili, sto je najverovatnije, oboje), ali se moze reci da je direktno uticala na tok pojedinih misli i akcija doticnog blogera. Nikako u smislu prosto-prosirenog Fan Zone obozavanja ili idolatrisanja (ako je ovo uopste pravilna rec), nego kao putokaz da je u vecini slucajeva (uvek?) korisno, pozeljno, i neophodno, staviti se u polozaj (cipele) onog drugog, pre nego sto se pocne donositi sud o istome, a i o samom sebi...
Iz intervjua datog sutrašnjem Danas-u:
EKSKLUZIVNO: Aleksandar Vučić piše za Danas povodom Dana Evrope
"Srbi moraju u Evropu"
Autor: Aleksandar Vučić
Boldovanje i podvlačenje by Frihend.
Jodlovanje i uvlačenje svako za sebe.
Danas, 9. maja, obeležava se Dan pobede nad fašizmom.
Ali, da ne bi bilo "zabune" i one opasne površnosti kojom se stvari zapravo guraju pod tepih – obavezno treba naglasiti da se ne radi samo o ideološkom, ili istorijskom pojmu, koji se slavi prigodnim zveckanjem oružja na nekakvoj vojnoj paradi i ispaljivanjem velikih ćoraka u nebo.
„Zato što je bio antifašista on 1936. odlazi u Španiju. Mislio je, mada u to nije bio u potpunosti uvjeren, da će fašizam, ako ne bude zaustavljen u Španiji, zagaditi cijeli svijet.
Po dolasku on u početku nije znao šta bi trebao raditi. Naravno on ništa nije znao ni o borbi, ni o ubijanju, ni o smrti. Ali on je bio dobrovoljac.
U španiji on je sreo ljude za koje je antifašizam bio život, san i hrana, ljude koji su neumorno radili na njegovoj pobjedi."
Španska lekcija, Milton „Milt" Volf (posljednji komandant bataljona Abraham Linkoln, XV Internacionalne brigade)
Posle dramatičnog uspona tokom tri zlatne decenije (pedesete, šezdesete i sedamdesete) osamdesetih godina prošlog veka Srbija, kao i ostale socijalističke zemlje, ušla je u period stagnacije. Tu nije kraj; početkom devedesetih dolazi do dramatičnog industrijskog sloma u Istočnoj Evropi. Srpska industrija početkom 2013. još nije ni blizu oporavka (isto važi i za većinu zemalja Sovjetskog Saveza, kao i države bivše Jugoslavije, izuzev Slovenije, čija je industrija prešla nivo iz vremena SFRJ).
Već 1991. unutrašnje jugoslovenske industrijske veze su se pokidale. To je, uz izolaciju 90-ih i praktičan gubitak nezahtevnog tržišta SEV-a, kao i polu-uspešnu privatizaciju, dovelo do toga da (procenjeni) nivo industrije u Srbiji 2013. (uz uslov da ostvareni rast ove godine bude na niovu porasta u prvom kvartalu) na 41% onog iz 1989. i 56% nivoa iz 1980.
Having been told to meet our bus in this parking lot to begin the 12-hour trip to Halkidiki, we duly showed up at the appointed time and place. Instead of seeing our bus, however, we saw at least 20 such conveyances, surrounded with hundreds of bag-laden holidaymakers.
The process of transformation had already begun.
Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a tema za maj je:
"Moj prvi rođendan" (sugestije: kako ste se pripremali za ovaj važan dan, gde ste proslavili rođendan, da li je slavljenik/slavljenica znao/-la šta se dešava, kako je bio/bila raspoložen/-la, kakve je sve poklone dobio/-la...)
Kako da pošaljete priču?
MinFin je pre praznika preko intevjua u Blicu i saopštenja na sajtu ministarstva objavio: manji porez na plate, veći na imovinu. Tako glasi naslov. Verovatno ga je sam MinFin i smislio. Neki bi ovo nazvali politički marketing. Neki bi rekli: all hat, no cattle. Ja bih ga nazvao političkom manipulacijom.
»Sadašnjost je njihova, ali budućnost je moja.« (Nikola Tesla)
Obično u Liku ulazimo leti. Kad upeče zvezda bez milosti, makija se zguri od vrućine, ono malo trave se pretvori u suvotu koja se na dodir u prah pretvara, samo boce se srećno plave, a kamen se rastapa dok na njemu treperi jara. Jedino se u useklinama napravljenim tankim i presušivim vodama, dragama dugog prvog a, zeleni neko ubogo drveće koje onako kegavo i trnovito prkosi svim zakonima gravitacije. I svaki put mi padne na pamet, kako je moguće da se među tim gudurama, gde je i đavo rekao laku noć, u tom kamenjaru u kom caruju zmije i vetrine, rodio najveći sin naših naroda. Kako su tumarali i spoticali se geni po tom bespuću, i uspeli da se sastave u spoj potreban da nastane genije kog vreme nije moglo da stigne, niti još uvek može. Šta uopšte rade ljudi u onim grupicama kuća, koje kao lastavičija gnezda se guraju po kamenju, pod horizontom istim tim kamenom porubljenim?