Beograd je do nedavno bio među vodećim svetskim prestonicama dobrog provoda i zabave, ali taj status mu je uzdrman Odlukom gradske skupštine o zabrani prodaje alkoholnih pića od deset uveče do šest ujutru. Po stupanju odluke na snagu u maju mesecu, to se odrazilo na mnoge koji žive (i cugaju) u njemu, ali i one koji kroz njega prolaze i rado mu se vraćaju. U drugim gradovima i selima diljem Srbije, alkohol se i dalje nesmetano prodaje i noću i danju, a ista prohibicijska odluka u Novom Sadu još ranije je proglašena neustavnom i nevažećom. Zašto u prestonici izostaje demokratija tog tipa, i da li je Beograd postao prohibicioni logor?
Imam blagi utisak da su godišnjice bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, od pada Berlinskog zida na ovamo, zapravo jedini datumi kada se i oni manje zainteresovani za temu nuklearnog raz/na/oružanja sete još uvek itekako postojećih nuklearnih arsenala. Ta smirenost sveCkog javnog mnjenja svih ostalih 363 dana godišnje je veliki kontrast u odnosu na hladnoratovsku histeriju, kada je mogućnost nuklearnog armagedona čučala u nekom uglu svesti svim posleratnim generacijama.
Ono što mene zabezeknjuje je da za tu odjednom nastalu smirenost nema apsolutno nikakvog razloga u realnosti. Naime, dojučerašnji neprijatelji nisu odustali od svojih nuklearnih arsenala. Osim neke razmontirane simbolike oni su još uvek tu, još uvek na 10-tominutnoj pripravnosti.
Gost autor: Mirakulus
I moj pradjed je bio šuster a prabaka primalja. Kažu da je na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće porodila svu djecu od slunja do Korenice. Moj je djed znao napraviti cipele i kad je imao 70 godina. cipele za baku koja je tada umirala od raka i nije ih živa obukla. Mozda joj je s tim cipelama htio produžiti život. Za prapradjeda ne znam što je bio niti za pradjedovu braću i sestre ne znam tko su i što su bili osim za jednoga koji je propio pola kuće pa je pradjedova obućarska radnja bila u jednoj polovini a u drugoj polovini je bila krčma kod Muže.
Američki berzanski indeks S&P 500 stropoštao se za oko 17% od 22. jula zaključno sa 8. avgustom (kada pad dostiže 6%) usled zabrinutost zbog usporavanja privrednog rasta, posebno SAD. I vodeće berze u Evropi i Aziji beleže dramatično stropoštavanje, posebno ubrzano nakon (uspešnog?) kompromisa u Kongresu SAD pre sedam dana. Nešto veća zaposlenost u SAD nego što je bilo očekivano, kao i pad nezaposlenosti prvi put u poslednja četiri meseca, samo su na kratko podigli američke berze u petak 5. avgusta. Pad se intenzivirao u ponedeljak 8. avusta posle odluke S&P da snizi vrhunski
Autor: Rodoljub Šabić
Da li opskurni lik osuđen, optužen ili osumnjičen za više silovanja i najmanje jedno ubistvo ima veze sa smrću Dade Vujasinović?
Poznata novinarka pronađena je mrtva pre više od sedamnaest godina u porodičnom stanu u Beogradu. Bila je hrabar i beskompromisan novinar, autor brojnih tekstova sa ratišta ili iz sveta kriminala u kojima nije štedela ni poznate, ni opasne. Istraga je konstatovala da je reč o samoubistvu, što je, za mnoge, od samog početka bilo i do kraja ostalo problematično i veoma sumnjivo. Njeni roditelji,
Tog dana je vreme pokazalo sve mane svoje nepostojane ćudi. Odlučilo je da mili, da se razvlači okolo gotovo neprimetno, toliko lagano i sporo da joj se na trenutke činilo da se sasvim zaustavilo i da nema ni najmanju nameru da se ponovo pokrene i uspostavi uobičajeni ritam u kome je uglavnom letelo.
U suštini, takvo ponašanje je i nije preterano zabrinulo. Dešavalo se već da se suoči sa takvim njegovim hirovitostima i uspevala je da sa tim nekako izađe na kraj.
Pre velikog putovanja ovog leta, desilo se jedno mini putovanje.
Ovako je to bilo.
Mleko nije samo hrana - vrzmalo mi se po glavi dok sam, sva očajna pre pet godina pokušavala da dojim svoju prvu bebu Janu. Dva meseca smo se mučile (više ja nego ona) i na kraju smo došle do stadijuma kada je dojenje lepo i lako. Od tada, prošlo je dosta, rodio se Aleksa i dojio, rodila se Sara i ona uživa u blagodetima majčinog mleka. Uživala sam u tome što svojoj deci mogu da pružim najbolje, što je meni lepše, lakše i komfornije. Nisam baš razmišljala mnogo o mamama koje nemaju tu privilegiju da njihova deca dobijaju majčino mleko.
Jesam, razmšljala sam svaki
Dugo nisam pisao o turskim unutrašnje-političkim nadgornjavanjima. Zapravo čini mi se da je prošla čitava večnost, s obzirom na to šta se sve ovde izdogađalo i kakve sve politčke krize su se dešavale od izbora na ovamo imali (neke još tinjaju). Međutim, događaj od prošlog petka (ne juče) opisan u ovoj papazjaniji od vesti Turska: Vojni vrh podneo ostavkezaslužuje koju reč. Sam događaj nije izazvao krizu [kakvoj su se, kanda, akteri -- generali -- nadali], ali je značajniji od mnogih koji jesu.
Dve interesantne vesti poslednjih nekoliko nedelja:
1. Nemačka je nedavno pretekla US i postala drugi najveći izvoznik u svetu, posle Kine koja je na prvom mestu.
2. S&P su danas oborili US kredit rejting, prvi put u istoriji, što znači da će, bar neko vreme, US ostatku sveta početi plaćati veće kamate na novo-pozajmljen novac (obveznice koje izdaje američka vlada).
„Normalizovane" na amaterski način ove dve vesti dobijaju još više na značenju - Kina je ogromna u ljudstvu, US ekonomija je nekoliko puta veća od nemačke, svet mimo US i Nemačke je vrlo bogat (samo Kina ima preko 3,000 milijardi US dolara deviznih rezervi. Svrstani po rezervama ni US ni Nemačka nisu u prvih 10 zemalja u svetu i tih prvih 10 imaju preko 7,000 milijardi rezervi.
Ono što je mnogima manje poznato je da, u proseku, na ovoliki novac ne mogu da se dobijaju kamate ako bi se novac samo „negde" u „nekoj" banci deponovao koje su veće od inflacije.
Dakle, novac mora da se investira da ne bi gubio kupovnu moć i u tom ciklusu su obveznice US vlade nezaobilazne.
Možda je, tada, moralo,
kako neki kažu.
Ali, danas, ne mora !
Ne želim da stavljam slike. Koga zanima i može da podnese neka ukuca u google search - somali children.
"Ovo može biti mesto od istorijskog značaja", natpis je na pločama koje je, uz poseban izbor, Braco Dimitrijević darivao mestima za koje je smatrao da bi trebalo da nose takvu ploču. Braco je (za one mlađe) umetnik, iako kaže da je filozof koji je izabrao likovnu umetnost da bi mogao da komunicira brzinom svetlosti. Vlasnik je najvišeg francuskog ordena za umetnost. To je čovek koji je rekao « Louvre is my studio, street my museum». To je dasa koji je fotografisao «Slučajne prolaznike» i izlagao ih širom sveta, po ulicama i trgovima, na muzejima i autobuskim stanicama - u ogromnim formatima, u vreme kada su se na takvim portretima mogli videti samo likovi političara. No, ovo nije post o Bracinoj biografiji (reći ću onu budalastu rečenicu "ovog umetnika nije potrebno posebno predstavljati"), pa se vraćam konkretnim pločama.