Uzmimo primera radi: ja sam pilot... Ne, ne, bolje je - vi ste napr. pilot.
Postati pilot - san je vaš iz detinjstva. Mnogi je dečak, a i poneka devojčica, to sanjao i kad bi ga upitali šta će biti kad poraste, odgovarao je, na radost ponosnog mu oca, biću pilot. Za većinu je to ostao samo san, ali kod vas su se geni i mnoge vam crte ličnosti složile u dobitnu kombinaciju. Naporno ste se školovali, izbegavali maladalačke stranputice, sve moguće poroke, niste eksperimentisali sa lakim drogama, niste obijali trafike, niste bili navijač... Ni danas ne pušite, ne pijete, niste član ni jedne stranke.... odričete se svega u čemu bi ponekad, ama bar ponekad uživali, jer i vi ste čovek. Jednom rečju živite asketski, a sve zbog poziva kome ste u celini posvećeni. Zbog vašeg poziva trpi i vaša porodica, supruga i deca, a o majci koja večito brine i od te brige je prerano ostarila, da i ne govorimo. Iako pilotirate na avionima starim od osamnaest do tridesetiosam godina, jer vi ste pilot u Jat airwaisu, nikad, ama baš nikad, niste imali ni jedan akcident. Ni pticu u vazduhu niste poplašili.
A onda, jednog lepog dana osvane tekst u novinama.
Putem se nonšalantno približavaju dva afrička divlja psa (lat. Lycaon pictus, bukvalno: oslikani pas) – najugroženiji mesojedi podsaharske Afrike!! Da me podsete da je ovo ipak 21. vek u kome divljina može opstati samo uz dobar wildlife management, jedan nosi ogrlicu sa radio-odašiljačem. Približavaju se kao da ne postojimo, kao da motor ne brunda i kao da nismo uperili snop svetla u njih. Naprosto, idu svojim putem. Pitanje je – u kom pravcu taj put vodi?
Razmišljala sam ja devedesetih da se iselim, nije da nisam. I mogla sam. Imam rodbinu u Kanadi. Čak sam i zahtev podnela u jednom trenutku, ali oni onda promenili proceduru, moralo da se podnosi ispočetka... i hoću, neću, sad ću... dođe bombardovanje. Kad se to završilo, odustanem. Mislila sam: gde ću sad, kad smo ovo preživeli, sve ćemo da preživimo, gore od ovog ne može da bude.
Posle me uhvatio neki ludi entuzijazam. Kao, sad je demokratija, sad samo treba svi zajedno da se borimo da se promene stare navike, stari načini razmišljanja, polako i uporno, i - napravićemo nešto od ove zemlje. Ako ne za nas, ono za našu decu. Ubistvo Đinđića samo me je učvrstilo u tome. Otići znači predati se, priznati poraz. Neće moći!
I onda se desi ONO sinoć...
Dobih jedan cirkularni mejl, očito namenjen za razonodu, pa evo da podelim sa svima onima koji su zainteresovani, a mogu i da dopune. Da li je sve tačno ne znam, ali u svakom slučaju, malo razonode nije na odmet.
Dakle, možda ste znali ili niste znali ,ali:
Sunce će sijati još barem 7 milijardi godina?
Sadašnji je broj živih ljudi na zemlji je veći od broja svih preminulih ljudi koji su ikada živeli na zemlji.
Ukupna masa svih mrava na svetu veća je od ukupne mase ljudske populacije
U 20.veku bilo je oko 160 miliona žrtava međunarodnih sukoba
Samo u periodu 1945-95.godine bilo je oko 250 međunarodnih konflikata i oko 60 miliona žrtava
Ljudi i delfini jedine vrste koje upražnjavaju seks radi zadovoljstva?
Pre 60-65 miliona godina čovjek i delfin imali su zajedničke pretke.
Čovek u proseku izgovori skoro 5.000 reči dnevno, ipak 80% od toga priča sam sa sobom?
Svaka žena prosečno provede dve godine svog života ispred ogledala
"0-summ game" podrazumjeva da koliko jedna strana izgubi, isto toliko ona druga strana mora da dobije. Srpski zvanicnici cesto isticu da je to upravo ono sto se desilo u pregovorima oko statusa Kosova. Glavni cilj svakog pregovora jeste kompromis. Posto je zvanicni SAD obavijestio strane u pregovorima oko statusa Kosova da ce neuspijeh pregovora znaciti nezavisnost, bilo je jasno da kompromis nije bio cilj tj. da su pregovori samo obicna farsa.
Da li je ustvari separacija Kosova od Srbije stopostotni gubitak za Srbiju te stopostotni dobitak za Kosovske Albance? Gledajuci stvar kroz aspekt
Mislim da sam u jednoj raspaloj sveščici onog čuvenog italijanskog pisca prvi put pročitao priču o sedmorici glasnika jednog princa čiji je otac vladao kraljevstvom toliko velikim da se o njegovim granicama samo pričalo. Želeći da precizno ucrta te granice i želeći da istraži podrobno mračne dubine zemlje koju će naslediti, mladi princ, tada tridesetogodišnjak kog možete zamisliti kako želite (ja ga zamišljam
Srpski glumac Boris Tadić, poznat po svojoj ulozi Neverovatnog Hulka, primio je danas u Bohumu, u nemačkoj pokrajini Severna Rajna-Vestfalija, Štajger - nagradu za poštenje, otvorenost, ljudskost i toleranciju.
Ta nagrada se dodeljuje ličnostima iz Nemačke i inostranstva koje svojim radom iskazuju upravo navedene osobine, koje dosledno i potešno idu svojim putime, koje angažuju i daju sve od sebe.
Pored Tadića, nagradu će primiti još neke ličnosti iz sveta šou biznisa kao što su američki pozorišni reditelj Bob Vilson, nemački glumac Armin Miler-Štal, bitanski glumac Kristofer Li, kao i supruga predsednika Nemačke Eva Luize Keler i jordanska princeza Haja.
Trenutno u bioskopima širom Srbije možete pogledati najnoviji film Borisa Tadića:
NEVEROVATNI HULK - POČETAK
Žanr: akcija, naučna fantastika
Premisa: Stvorili smo čudovište
Glavne uloge: Boris Tadić, Vuk Jeremić, Srđan Šaper, Nebojša Krstić
Scenario: Predrag M. Azdejković
Režija: Ed Wood
gost autor: adar
da ne poverujete,večeras prvi put sa nama:
Kakvo je ovo vreme? R E VE M! Kao magarac što tvrdoglavo stoji i ni makac dok mu neko ne objasni, što reče Siniša Pavić, „Kakva je prednost vas praznoglavaca nad nama punoglavcima?“
Autor: Rodoljub Šabić
„Svaki pacijent ima pravo na poverljivost svih ličnih podataka koje je saopštio zdravstvenom radniku, uključujući i one koje se odnose na njegovo stanje zdravlja i potencijalne dijagnostičke i terapijske procedure, kao i pravo na zaštitu svoje privatnosti tokom sprovođenja dijagnostičkih ispitivanja, posete specijalisti i medicinsko-hirurškog lečenja u celini.
Zabranjeno je da nadležni zdravstveni radnik saopšti drugim licima lične podatke o pacijentu."
Na citirani tekst (radi se, inače, o prva dva stava člana 30. Zakona o zdravstvenoj
Da li je Srbiji bolje nego pre 12. marta 2003. godine ─ između pitanja koje na kraju svoje knjige Atentat na Zorana postavlja Miloš Vasić i dileme kako bi Srbija izgledala danas da je Zoran Đinđić živ, koje je u danu za nama sebi verovatno postavljala većina građana i građanki ove zemlje, priča o političkom nasleđu Zorana Đinđića jedna je od onih tema koje, čak i danas, sedam godina kasnije, Srbiju čine taocem svoje loše prošlosti. U međuvremenu ─ nada da je bolja budućnost ipak moguća (čitaj: uređeno i upristojeno društvo koje počiva na principima i na zakonima) svedena je na minimum, politička scena pretvorena je u otužni buvljak, u patetično šibicarenje i pilićarenje koje sa pokojnim premijerom ima toliko malo veze da čovek ima pravo da se pita i da li je u ovoj zemlji Zoran Đinđić ikada uopšte i postojao?
Bez namere da pokusam da edukujem i da pretenciozno objasnjavam opsta mesta u istoriji filma/kulture/zivota, ipak smatram da je za generaciju koja se ne seca kumrovackog Marsala i koja misli da je Kinoteka aneks obliznjeg kazina u Kosovskoj ulici, neophodno da se upozna sa sinopsisom (by Wikipedia) Bergmanovog klasika iz 1957.
#4 UPDATE, Počeli pregovori oko mogućeg susreta Vladimira Klička i David Haye-a za ujedinjenje šampionskih titula u teškoj kategoriji po WBA, IBF i WBO verziji
Juče je u Beogradu osnovan Fond „Slobodan Milošević". Osnivači Milutin Mrkonjić, Branko Ružić i Mirjana Marković, supruga pokojnog velikana srpske politike Slobodana Miloševića, održali su telefonsku osnivačku skupštinu fonda. Mirjana Marković je zbog dobro poznatih razloga bila sprečena da dođe u Srbiju, te se u rad skupštine priključila telefonom iz Moskve. Fond „Slobodan Milošević" će stimulisati mlade talente u naučnim oblastima, koje su bile bliske Miloševiću, poput politike, jezika, društvenih nauka i ekonomije.
Milutin Mrkonjić je izjavio novinarima: „Cilj ovog fonda je da, s jedne strane, sačuva trajno sećanje na tog velikog čoveka, a sa druge, da nastavi da ostvaruje njegove ciljeve. Ono što će biti posao fonda u praktičnom smislu, to je da stimuliše talente, studente i učenike iz svih oblasti nauke, jer su mladi i njihova budućnost uvek bili prioritet u politici Slobodana Miloševića."
Malo, malo, pa se kod nas na povedu diskusije o podelama i razgranicenjima na relaciji "prva" i "druga" Srbija, a posebno te razlike dodju do izrazaja na danasnji datum, sto se vidi iz dosta komentara i na blogu i drugde. Linija razgranicavanja i tzv "nicija zemlja" je u ovom slucaju toliko tanka da je jednostavno nemoguce ostati u sredini, kao kvazi-neutralan, vec se moramo pripojiti jednom od ove dve grupacije, ideologije, pogleda na svet, pogleda na Srbiju, pogleda na sebe na kraju krajeva.
Izbor je na prvi pogled lak. Ukoliko vam ne curi mast iz bureka po bradi i nemate na sofersajbni