Milan Nikolić
Ne bih žurio sa novim pisanjem, ali rana mi je sveža. I utisci. Najgore je kad u životu pokušavaš da budeš nešto što nisi. Nikakve dobre namere tu ne mogu da budu opravdanje. Setite se samo gospođe Delovej. Volela je cveće, ali ništa više od isplaniranog za taj dan, koji Virdžinija Vulf (Mrs. Dalloway, Virginia Woolf, 1925.) razvija u vremenski neograničenim pravcima, nije. I ja sam sinoć hteo da se igram domaćina, uloge u kojoj sam osvedočeno - očajan. Rezime: gosti su bili zadovoljni, uživali su vinu i toj salati koju sam spremao, dok su
прво пише овако:
"Ukupan Fond za raspodelu po osnovu emitovanja, javnog izvođenja i javnog saopštavanja muzičkih dela, u 2009. godini, iznosi 327.668.624,oo dinara
......
U raspodeli, po obračunu za 2009. godinu, učestvuje 7.816 autora i nosilaca autorskog prava.
Prosečno ostvarena tantijema autora i nosilaca prava za obračunsku 2009. godinu iznosi 22.206,46 dinara.
"
па пише ово:
Dobovanje, neobično, zvonko... Skoro kao kada grad dobuje po krovnom prozoru, samo bez one oštrine.
«Loše uvek možeš pohvaliti,
za to platu dobiješ napokon!
U svojoj baruštini na vrh ćeš isplivati
i tad si fušerski patron.
Dobro kuditi? Ta probaj samo!
Ide, ako si se drsko odvažio,
al’ kad to osete, zgaziće te tamo
u prljavštini, što si i zaslužio.»
(Goethe)
Ubrzo nakon obeležavanja deset godina od izbora prve demokratske Vlade u
Revolucije su postale prirodni procesi. Da bi televizije mogle da žive 24 sata dnevno, da bi i neko drugi došao do pet minuta slave i moći, dizala dva i tri prsta, da bi se ljubitelji pravde i demokratije nadizali obrva i pokazali dobrotu i empatiju, namenjenu borcima za bolju budućnost širom planete, istrošili viškovi suza i oružja, i da bi posle zime došlo proleće, one moraju da postoje.
U prethodnom blogu smo videli da su ministri dobili preko 2.5 milijarde evra da nam svima bude bolje. Da oko 1.3 milijarde evra tog novca uzimamo od privrede i građana, a oko 1.2 milijarde uzimamo na kredit, kako bi ga ministri oplodili i učinili da nam bude bolje.
Da pogledamo ko je koliko dobio, po sopstvenom predlogu, da nam bude bolje.
Gošća na blogu Britanske ambasade u Beogradu je mr Maja Sedlarević,
potpredsednica Skupštine AP Vojvodine, predsednica Odbora za evropske integracije i međuregionalnu saradnju, i članica delegacije Skupštine AP Vojvodine koja je početkom februara 2011. godine posetila Kardif i London.
Studijska poseta koju je za delegaciju Skupštine AP Vojvodine organizovala Ambasada Velike Britanije u Srbiji ispunila je zaista sva očekivanja (i više od toga). Delegaciju su činili:
Zasto je Dinkic otpusten? .... Prvo se saznalo se da je do sada siroj drustvenoj zajednici nepoznata, ali zato nista manje izvesna grofica Lizelote von Nestojakonemacki u obrtu dostojnom najuzbudljivijih pasaza "Der Schwartzwaldklinik" poklonila El Povresitu nekakav Bentli jer joj je pricao sale i kapucinerima punim filantropije prekratio bolnicko jutro ili dva. Onda, mora da je Mladjan zbog poradi toga zezao Mirka pred trecim licima da, eto, El Povresito skuva dva kapucinera i dobije Bentli, a Mirko vec 3 godine sa kafe na espreso, sa espresa na nes i opet nista... I u tom nekom trenutku skapiranja
Srećan vam Dan maternjeg jezika! Onog koji u svom imenu podrazumeva da ste ga od majke naučili, što je meni bio neoborivi razlog da naše troje mladunaca od prvog kveka počnem da učim srpski. Baš zato što se nisu rodili na komadičku geografije u kom se to podrazumeva do neprimećivanja.
Gost autor: Alselone
Povećanje energetske efikasnosti, automatsko vođenje procesa proizvodnje, robotika, inteligentni softveri, senzori, procesi i rešenja… nikada nisu bili jeftiniji. Svaka od ovih stavki, kao i mnoge druge, mogu da povećaju konkurentnost, kvalitet i opseg uz smanjenje troškova proizvodnje. Naša industrija je na kolenima (čast malobrojnim izuzecima) i traži nova rešenja da bi preživela.
Autor: Rodoljub Šabić
Prošli četvrtak proveo sam u Nišu. Kao i obično bilo je i intezivno i prijatno - konferencija u Medija centru, „radionica" sa ovećom grupom novinara, emisija na TV 5, razgovori sa zanimljivim i ljubopitljivim ljudima i na kraju odličan roštilj kod Marjana.
I nakon toga, kao i obično solidna količina pisama, odnosno e-poruka sa juga Srbije. I među njima jedna - šokantna!
Evo šta mi, u pismu koje me je asociralo na famozni ciklus krimi trilera - „Paklene ulice", doslovno piše jedan Nišlija:
„ Poštovani gospodine
Nekada davno crkavao sam od smeha nastavničkim pričama o tome kako su odmah posle Drugog svetskog rata roditelji sinove nazivali Staljin, Jugoslav, Traktor, Gvozden, a kćeri Petoletka, Sloboda i Gvozdenka. Verujući u snagu gvožđa i traktora, polet petogodišnjih planova obnove i snage Jugoslavije, deca su u svet kretala s ovom teškom opremom. U odnosu na njih Verice, Sunčice, Nevene i Marice izgledale su kao šarene konfete. Istina, ima jedna Marica čije se razumevanje krivina sačuvalo kroz istoriju iz drugih pobuda, ali ime je svakako ostalo lagano.
Čitam danas kako je jedan Egipćanin, Džemal Ibrahim, svoju tek rođenu ćerkicu nazvao Facebook, odnosno Fejsbuk ili kako se već na njegovom jeziku izgovara ime najveće svetske društvene mreže.
Ne bih da dramatizujem, ali od kada su počeli nemiri u Libiji brinem za g. Čera. Oni koji su duže na blogu vrlo dobro znaju da g. Čer nije redov, kao izvesni Ryan. G. Čer je građevinac koji godinama gradi puteve na Malti, a od prošle godine u Libiji. Iako je godinama fizički na Malti, a sada u Libiji, g. Čer je uvek svim srcem sa svojom porodicom u Novom Sadu, a ponekad i sa nama na blogu pišući sa Malte i iz Libije setne i duhovite tekstove o svom rodnom Čereviću, malom mestu u Sremu.