Veliko mi je zadovoljstvo što ovaj prostor mogu da ustupim jednoj maštovitoj i talentovanoj gošći, koja je za sve čitaoce i komentatore osmislila literarnu igru, kakve se ne bi postideli ni Kalvino, Adams, ili Tolkin.
Gost autor na ovom blogu je Gospodja Klara, čiji vispreni i duhoviti komentari, poput ovoga, sigurno nisu promakli budnom čitaočevom oku. Učestvujte u igri i poštujte malobrojna pravila. ;-)
Galimatijas
(društvena igra)
"The message was: Be cool. Don't panic. Chaos is good. Chaos creates infinite possibilities."
... vec o tome sta je nama ciniti.
Pitanje održavanja Parade ponosa zakazane za 10. oktobar u Beogradu još jednom pokazuje sliku vrednosne, medijske, bezbednosne i svake druge konfuzije srpskog društva danas. Ipak, za razliku od prošlogodišnjeg pokušaja kada su glavne uloge imale različite kvazipatriotske organizacije, SPC i navijačke horde ― ovaj put u fokusu pažnje našli su se reformisani radikali i evropski Palma.
Nije me bilo dugo na ovom blogu, u međuvremenu sam postala stručnjak za blog i za tviter i za fejsbuk, ma za sve živo, you name it... Pa evo, biću toliko nesebična da potpuno besplatno ovde postavim savete posle kojih ćete i vi postati tako dobri stručnjaci kao evo recimo ja.
(Kliknite na ovaj link i uplatite 300 evra za pro kurs o tome kako da postanete pro stručnjak.)
Bio jednom jedan čovek koga bogovi voleli nisu - počinje poema Amy Lowell, A Tale of Starvation, na koju naiđem jutros tražeći sebičnu dozu sebičnog zadovoljstva za raspoloženje
Prvo sam ga ugledala na ulici. Tada sam živela u visokom prizemlju, u ulici Gospodar Jovanovoj. Otvorila sam prozor a on je stajao tačno ispod prozora moje spavaće sobe. I gledao je u mene. Nije rekao ništa. Samo je gledao. Bilo mi je čudno što neko tek tako stoji na praznoj ulici i gleda u moj prozor, direktno u mene, tupo i bez prekida, ali nisam tome pridavala značaj. Udaljila sam se od prozora i otišla da podojim bebu. Moj sin imao je svega nekoliko meseci kada je taj manijak ušao u moj život.
Kroz nekoliko dana, pozvonio je na vrata. Zvonio je uporno i dugo. Bila sam sama kod kuće, sa bebom. Prišla sam vratima i pogledala kroz špijunku. Mlad čovek, kojeg je crna brada činila nešto starijim, stajao je tačno ispred vrata.
Otisao je Rahm, vratiti se nece…bar ne skoro…
Politika u Americi ponovo postaje dosadna i nezanimljiva, pogotovo imajuci u vidu nadolazece neinventivne tea party junose i njihove sledbenike. Dobro, Obama je tu bar jos dve godine, te se necemo bas dosadjivati…pogotovo jer pripreme za (re)izbore 2012 godine uskoro pocinju (vec 03. Novembra, dan posle rezultata midterm-a), ali ipak….
Ko ce da vice, vuce, resava,
Moja gošća: razmisljam
Годинама је све изгледало таман онако како тереба гледано из удобности њене фотеље у којој је седела ногу подвијених под себе и донекле отсутно превлачила дланом преко леђа својих хировитих мачака. Под прстима је осећала разлику – крзна су била сасвим лична особеност сваке од њих и чак и
Pobednica tendera je kuma. Misteriozna Kuma Novosacka koja je bočno, mejlovskim putem, na spisku svojih predloga poslala i pobednički. Isti nije ušao u uži izbor, nego je iz zasede sačekao da se ja izbečim od nespavanja i dočekavši svojih pet minuta pobedio, iskoristivši najavljenu subjektivnost u raspisanom tenderu. Uz prateće događaje...a oni su, od reči do reči, bili sledeće vrste:
U spomen Vokiju, velikom majstoru i istraživaču kulinarstva
Moja žena će se od muke nasmejati kad vidi da pišem blog o hrani. Zna ona da ja znam svašta da pravim, ali takodje još bolje zna da to ne pokazujem baš toliko često. Da ne kažem da bežim od kujne kao djavo od krsta. No, ponekad me uhvate pundravci i rešim da sprčkam nešto jednostavno a ukusno (čuj: "ukusno" - pa ko još pravi bljutavu hranu sem kuvarica u vrtićima i dečijim odmaralištima) ili me društvo navuče da se pokažem u punom svetlu i spremim jedan od široke lepeze svoja dva specijaliteta.
Pravi naslov je "Uticaj događaja iz p... materine na život prosečnog tinejdžera" ali nije mogao da se spakuje. Ne znam kako su drugi prolazili kao tinejdžeri u životu ali ja sam dobar deo proveo pod staklenim zvonom.
Nisam mogao da vozim biciklu kada su svi moji vršnjaci vozili - da me ne bi nešto zgazilo.
Nisam mogao da idem na Moravu na plivanje - da se ne bih udavio.
Nisam mogao da izlazim i ostajem kasno - svašta se muva noću (pijani, ludi, drogirani, mogu da pitam mamu za kompletan listing)
Nisam mogao da putujem - (na stranu što
Sedim, pijem kafu, pušim, gledam si svoja posla i nikom ne smetam, kad zvoni telefon.
"Dobar dan. Branka Stamenković?"
"Da, izvolite."
"Ovde 'Radio S'. Htela sam da vas pitam da li bi naša ekipa mogla danas u toku dana da dođe do vas da uzme izjavu za našu emisiju '(Ne zapamtih ime emisije)' o ovom jučerašnjem imenovanju UN ambasadora za vanzemaljce."
Autor: Rodoljub Šabić
Juče su, Poverenik za informacije i Zaštitnik građana podneli Ustavnom sudu predlog za ocenu ustavnosti Zakona o elektronskim komunikacijama i Zakona o Vojnobezbednosnoj i Vojnoobaveštajnoj agenciji. Tako su izvršili ono što su smatrali svojom obavezom. I odazvali se na apele veoma širokog kruga subjekata iz nevladinog sektora (Advokatske komore Srbije, Udruženja sudija Srbije, Udruženja novinara Srbije, Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, Beogradskog centra za ljudska prava, Građanskih inicijativa, Koalicije