Juče se nekako pojavila informacija da je Venecijanska komisija zaključila da su predlozi vlasti u Srbiji za promene zakona o izboru narodnih poslanika „u suprotnosti sa demokratskim principima". Isto tako rekoše i da nedostaje političke volje. Beograd je odgovorio. Usmeno kroz predsednicu skupštine da ta, politička, volja postoji za neke stvari a za neke ne.
Može se to prevesti na neki od razumljivijih jezika. Recimo srpski, a može i na srpsko-hrvatski.Volja postoji samo pod sledećim uslovima: Da partije nastave da vladaju u Srbiji, da se građani ne pitaju za koga su glasali, da možemo pobediti na sledećim izborima.
На фотографијама са одржаног Прајда 2010. године види се да је она која је чувала Србију тог дана била Жандармерија. Ја сам захвалан на том чину Жандармерије, јер одржавање Прајда има огроман психокултурни значај за Србију.
Ташмајдански лагуми су недавно постали део туристичких стаза, вероватно уређени, осветљени и прочишћени. Сада се зна да се они протежу у три нивоа, да су некада били каменолом, па склониште за време бомбардовања и немачки војни магацини после тога и да су ту Немци, за време окупације Београда, почели градњу команде за југоисточну Европу.
После рата улаз у њих је затварала „Ледара“ – производња и продаја леда за хладњаке – претече фрижидера. Када су се масовно појавили фрижидери „ледара“ је затворена а улаз је остао необезбеђен. Ово је аутентичан доживљај из тих времена.
Pakao, to su drugi (L'enfer, c'est les autres, Hell is other people), Žan Pol Sartr
Kažu da je američki pisac Henri Miler (Henry Miller), koji važi za jednog od rušilaca gradjanskih seksualnih tabua u književnosti, imao poseban pristup u svojim romanima: on daje "red seksa, red filozofije".
Premda je moja namera mnogo jednostavnija, ja sam slobodan, kao što se iz naslova vidi, da ovom prilikom pribegnem formuli «red životinje, red filozofija». Zapravo, nakon prošlog bloga «Životinjke, čemu?»,
" Nedavno je u slavističkim krugovima - kao grom iz vedra neba ! - odjeknula vest da su čuveni vukovci, akademik Ljubomir Stojanović i akademik Aleksandar Belić, postuhmno otkrili neke nepoznate činjenice o životu i radu Vuka Stefanovića Karadžića. Osim podataka da je tvorac serbske azbuke, tj. Otac, Sin i Sveti Duh serbske književnosti bio dobrovoljni davalac krvi, najveću senzaciju izazvao je podatak da se on aktivno bavio fudbalom, tačnije - da je kao centarfor vodećih evropskih klubova zapravo bio najslavniji golgeter svoje epohe! „
12. avgust je međunarodni Dan mladih. Mislim da tu činjenicu valja pomenuti ovde. O mladima sam, ne tako davno, već pisao jedan tekst, tako da će ovaj biti nešto kraći.
Mladi su verbalno uvek podržani od strane društva, odnosno pojedinaca, posebno ako ljude o tome pitate javno, u uličnim tv-anketama.. U praksi je priča, uglavnom, sasvim drugačija. Ne postoji istinski stav da mladima treba jedan malo aktivniji, iskreniji pristup - tako da se pomaci u ovoj oblasti dešavaju veoma sporo.
To je uvek prisutno.
Kao oblak smisla. Malen, skladno oblikovan, za svaki prostor i bez značajnijih uticaja atmosfere.
Ne umem javno da se svađam, a treba nekad i to da se uradi. Eto, izađem iz kuće kako treba i ni na kraj pameti mi nije namera da se s nekim hvatam za gušu, al' to, bre, sve nešto živčano i na kraj srca. I nema više uvoda, kao: "Ej, čekaj da te pitam nešto", pa lepo kaže šta ima i sačeka odgovor. Jok, bre! Lepo ih panika hvata da im u ustima ne istrune to što su namerili da ti saspu u facu. Odmah.
To sve k'o da je ogluvelo, al' nekako selektivno. I niko nema strpljenja da sasluša, nego ti uhvati neku reč u prolazu i oko nje pravi konstrukciju. Pa se ljuti
Kupio sam neki organski
multivitaminski sok za koji znam da će me
zasititi narednih nekoliko sati,
seo preko puta gej / lezbian doma
za stare ljude.
Ceo lobi im je u staklu.
I sede 3 lika od minimum
80 godina,
jedan drži masku za kiseonik a
pored njega boca.
Drugi u kolicima.
Treći je najvitalniji, žilav
i vidim da nešto brblja.
Onda ugledah šahovsku tablu u koju pokazuje
žilavi, nervozan jer ova dvojica
ne povlače poteze. A ova dvojica
se zagledala
Generacije rođene u Srbiji od početka tridesetih do kraja pedesetih godina XX veka su deca pobednika – Srbija je u II svetskom ratu, kao što znamo, bila na pobedničkoj strani.
Krajem istog veka, sinovi pobednika postali su poraženi očevi. Srbija je, kao što smo videli, poražena u svim ratovima - kako u onima koje jeste vodila, tako i u onima u kojima nije učestvovala. I ne samo u ratovima - katastrofalne poraze doživeli smo u privrednoj, političkoj i gotovo svim bitnim sferama života.
Rodio se kao plod desetogodisnje zudnje. Jos dok je presrecna majka brisala suze, babice se posvadjale.
Svaka vukla na svoju stranu a zna se: Puno babica, kilavo dete.
Svako je tu imao svoj racun; dok su se racundzije obracunavale, dete nije imao ko da nahrani; uskoro su poceli da se utrkuju ko ce da ga sahrani, kad je sklonjen onaj sto je hteo da ga brani.
Oni koji su u to dete polagali velike nade sad moraju da se nadaju da majka jos moze da rodi.
A i majka mora da bude svesna da ce biti samohrana i, pre svega, mora da dobije odgovor na pitanje:
Ko
On naravno zna ko su Sebastian Coe i Stive Crem. Nema razloga da sumnjam da on zna i ko su Steve Ovvet, Pietro Menea, Edwin Moses, Alberto Juantorena, Salvatore Antibo.
Sigurno je s onim njegovim šumadijskim šarmom flertovao s Heike Drechsler, ili Štefkom Konstadinovom,