Filozofija| Istorija| Literatura| Obrazovanje| Politika

Dizraeli – drugi deo

Neven Cvetićanin RSS / 24.04.2018. u 16:00

U Dizraelijevom ranom, nezavisnom, „radikalskom" periodu, će već biti vidljivi obrisi principa „torijevske demokratije", odnosno „konzervativizma jedne nacije", koji će mu kasnije postati udarnim političkim idejama, koje će ga učiniti ostvarenim državnikom. On, neminovno svestan demokratskog doba koje ima nasupiti upravo u obliku „demokratske nacije", kao nezavisni radikal poziva torijevce da prihvate demokratiju i da se ujedine sa radikalima u novu „nacionalnu stranku" kako bi se zajednički suprostavili vigovskoj liberalnoj oligarhiji koja je u to vreme bila glavni nosilac industrijske revolucije. U ovo vreme on mašta o jednoj novoj „narodnoj stranci" koja bi povezala zemljoposedničku aristokratiju sa moralistički i radikalistički intoniranim građanstvom, kao i sa siromašnijim slojevima, nudeći viziju koja je upravo bila potrebna vremenu - viziju zrele devetaestovekovne nacije unutar koje bi bili ujedinjeni svi slojevi i koja bi mogla da pozove na odgovornost one koji mešetare na njen račun.
Problem koji je mladi Dizraeli vešto uočio i koji će kasnije uspešno rešavati kao državnik će biti upravo problem posredovanja među raznim društvenim slojevima u svrhu konstituisanja zrele i ujedinjene nacije po tadašnjem devetnaestovekovnom političkom obrascu. Biće to zapravo problem „treće sinteze epohe" između aristokratije i njenog principa monarhističkog legitimiteta i prostoga naroda koji će svojim položajem biti naklonjen demokratskim procedurama i socijalnim pravima, želeći da se trasformiše u priznatog i zbrinutog partnera „viših" slojeva. Ovaj problem će jednako kao i Dizraeli rešavati i Gledston i Bizmark, ostala dvojica značajnih državnika treće sinteze epohe kroz koju moderna nacionalna država dobija svoj zaokružen oblik najpre u Britaniji, pa potom i u sveže ujedinjenoj Nemačkoj.
Međutim, Dizraeli uskoro uviđa da prethodni „sintetički" problem ne može da reši kao nezavisni radikal ostajući izolovan na marginama političkog polja, budući da su se svi njegovi pokušaji da kao nezavisni radikal uđe u parlament završili neslavno. On napušta ideju da pomiri radikalnu i konzervativnu stranku u premaštovitoj viziji jedne nove „nacionalne stranke" te on jednostavno prelazi od radikala konzervativcima, postajući članom Konzervativne stranke. U torijevski tabor odnosi i svoja ubeđenja o „demokratskom konzervativizmu", odnosno o potrebnoj sintezi između aristokratije i masa, koja se nužno ima izvršiti kako bi se kroz nju konstituisala zrela i ujedinjena nacija po obrascu tadašnjeg duha vremena. U početku se bori sa podozrivošću konzervativnog tabora koji je prirodno bio nagnut na stranu snaga reakcije i kojima se ideja o jednoj ovakvoj sintezi između snaga akcije i reakcije nužno morala učiniti sumnjivom.
No, pokazaće se da je Dizaeli, vođen svojim neobičnim i tegobnim ranim političkim putem, mnogo bolje od tadašnjih pospanih konzervativaca, kojima se pridužio, gađao „duh vremena", odnosno njegove dominatne vektore, postajući uskoro, upravo zbog svog „demokratskog momenta", jednim od idealnih portparola partije u novom vremenu koje je naprosto tražilo sintezu oko koje se Dizraeli pragmatično upinjao.
U julu 1837. godine ulazi konačno kao kandidat torijevaca u parlament i pokazuje da je baš onakav tip parlamentarnog govornika kakvog su torijevci u tom momentu trebali - oštrouman i polemičan, ali uz sve to i šarmantan i elokventan, obdaren pre svega smislom za reči i poteze koje su bili primereni vremenu i očekivanju raznih društvenih slojeva koje se Dizraeli upinjao da pomiri u svom idejnom projektu „jedinstvene nacije".
U parlamentu će se razlikovati od „ortodoksnih torijevaca" bivajući smatran „torijevskim radikalom" braneći za razliku od ovih prvih političke zahteve radničkog čartističkog pokreta i zalažući se za popravljanje statusa gradske sirotinje. Ovo ga izoluje unutar mejnstrima sopstvene stranke u nekoj vrsti disidentskog statusa, ali mu i donosi prve pristalice unutar partije koje su bile privučene njegovom rečitošću i njegovom vizijom organskog društva unutar kojega će svi društveni slojevi imati obaveze jedni prema drugima.
Njegove pristalice se okupljaju u grupi koja će po uzoru na kontinentalne pokrete za nacionalnu emancipaciju biti nazvana Mlada Engleska, deleći sa ovim pokretima isto romantičarsko poreklo i sličnu viziju nacije unutar koje bi složno sarađivali svi društveni slojevi. Ovim Dizraeli postaje, kao i kasnije Bizmark, neka vrsta „konzervativnog revolucionara" koji će pokušati da posreduje između starog monarhističkog legitimiteta i probuđene (demokratske) nacije koja je težila svom novom preporodu, a zapravo sintezi između različitih slojeva, kako bi se državi i društvu obezbedili homogenost koja je bila narušena industrijskom revolucijom i njenim posledicama. Dizraeli naciju shvata prilično organicistički, no to nije bila isključivo njegova osobenost, već je to bio manir većine nacionalnih pokreta u tadašnjoj Evropi koji su svoje utemeljenje pronašli u romantizmu.

(Odlomak iz knjige Nevena Cvetićanina „Državništvo modernog doba", Arhipelag-Institut društvenih nauka, Beograd, 2016. Tekst knjige je dat bez referenci, fus-nota i referirajuće literature koji se nalaze u štampanoj verziji knjige)

 



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jinks jinks 10:39 25.04.2018

...

Biće to zapravo problem „treće sinteze epohe" između aristokratije i njenog principa monarhističkog legitimiteta i prostoga naroda koji će svojim položajem biti naklonjen demokratskim procedurama i socijalnim pravima, želeći da se trasformiše u priznatog i zbrinutog partnera „viših" slojeva.

Koliko je realno britanska aristokratija izgubila svim ovim promenama o kojima govorite u blogu, a čiji bi jedan od aktera trebalo da je bio i Dizraeli. I, koliko se položaj kako kažete prostog naroda realno uopšte kroz sve to i promenio ... naravno, ako zanemarimo činjenicu da danas može da priušti, ne znam, smart telefone ili Klark cipele.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 11:57 25.04.2018

Re: ...

Koliko je realno britanska aristokratija izgubila svim ovim promenama o kojima govorite u blogu, a čiji bi jedan od aktera trebalo da je bio i Dizraeli. I, koliko se položaj kako kažete prostog naroda realno uopšte kroz sve to i promenio ... naravno, ako zanemarimo činjenicu da danas može da priušti, ne znam, smart telefone ili Klark cipele.



Aristokratija je nešto izgubila (zbog parlamentarnih reformi u kojima je Donji dom jačao), ali je zapravo čitavo društvo dobilo jer se očigledno nužna tranzicija izvršila bez velikih sukoba i na genijalan način dalekovidog socijalnog inžinjeringa - narod je dobio iluziju da se nešto pita, no aristokratija je ipak zadržala najtvrđe državne prerogative, a čitav sistem je bio jači i stabilniji i prema unutra i prema spolja.

Dobar primer za bilo koji društveni entitet (državu ili neku drugu organizaciju ili društvenu grupu) koji želi da misli i dela strateški...
jinks jinks 12:17 25.04.2018

Re: ...

Kao da je feudalizam, ili šta god evoluirao tako da su neki od njegovih osnovnih principa ipak ostali netaknuti ili čak što kažete još i ojačani i unapređeni.

Kako kažete genijalni vid socijalnog inženjeringa, razrešavanje sukoba suprotnosti tako da obe misle da su dobile, kako ona koja je dobila više tako i druga.

Opet, neki pesimističniji bi možda išli za korak i dalje, i rekli da se u stvari na određeni način živi i u "Robovlasništvu 5.1."
c_h.arlie c_h.arlie 12:56 25.04.2018

Re: ...

Neven Cvetićanin
Koliko je realno britanska aristokratija izgubila svim ovim promenama o kojima govorite u blogu, a čiji bi jedan od aktera trebalo da je bio i Dizraeli. I, koliko se položaj kako kažete prostog naroda realno uopšte kroz sve to i promenio ... naravno, ako zanemarimo činjenicu da danas može da priušti, ne znam, smart telefone ili Klark cipele.



Aristokratija je nešto izgubila (zbog parlamentarnih reformi u kojima je Donji dom jačao), ali je zapravo čitavo društvo dobilo jer se očigledno nužna tranzicija izvršila bez velikih sukoba i na genijalan način dalekovidog socijalnog inžinjeringa - narod je dobio iluziju da se nešto pita, no aristokratija je ipak zadržala najtvrđe državne prerogative, a čitav sistem je bio jači i stabilniji i prema unutra i prema spolja.

Dobar primer za bilo koji društveni entitet (državu ili neku drugu organizaciju ili društvenu grupu) koji želi da misli i dela strateški...

Bez kralja ne valja !
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 14:34 25.04.2018

Re: ...

Opet, neki pesimističniji bi možda išli za korak i dalje, i rekli da se u stvari na određeni način živi i u "Robovlasništvu 5.1."



Ipak mislim da nije robovlasništvo i da je realno reč o nekoj vrsti unapređenog "demokratskog feudalizma" u kojoj aristokratiji ipak trebaju određene saglasnosti "donjih" slojeva, usled čega ipak mora da brine o njihovom elementarnom standardu i osnovnim pravima. Pa je sama sebi nemetnula određene kodekse od - "nobility oblige","charity", itd, itd.
c_h.arlie c_h.arlie 05:30 29.04.2018

M'da !

Da li je iko informisan kakva je situacija u našem narodu po pitanju eventualnog uspostavljanja monarhije ?
Da li je moguće da su monarhije stabilnije i prosperitetnije zemlje od republika ?!
narcis narcis 08:07 29.04.2018

Re: M'da !

c_h.arlie

Da li je moguće da su monarhije stabilnije i prosperitetnije zemlje od republika ?!

da baš su stabilne


pa kaže u textu:

''The republican movement in Britain has announced it will campaign to make the case for holding a referendum on the future of the British monarchy after the Queen's death.

Republic, a grassroots movement that has over 5,000 members and 35,000 supporters, claims the British monarchy is not the “harmless tourist attraction some people think” – rather, it has a history of abusing public money and meddling in politics.

In a statement posted on the group’s website on the eve of the Queen's birthday, they added the event "reminds us that support for the monarchy is bound up with support for the Queen." A pink banner on the homepage also wishes "Mrs Windsor" a "happy birthday", alongside the subtle hashtag: "Stop the reign".


READ MORE
Yes, I do like the monarchy - and you can't convince me otherwise
Speaking to The Independent Graham Smith, chief executive of Republic, said the organisation’s view is to have a referendum as soon as possible. He believes the period of time in between the Queen’s funeral and Prince Charles’s coronation will provide an opportune moment.
“It will be the first time most people have seen a change in the head of state,” he says. “I think that’s going to be a slightly odd, jarring experience for a lot of people. All of a sudden you’ve got this this other monarch who has been hoisted upon us and no debate about who it is going to be.

“For once, actually seeing hereditary power in practice – you’ll actually see the inheritance of the throne taking place”. ''

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana