O višestrukim društvenim i mentalnim podelama unutar srpskog društva (Istok-Zapad, patriote-izdajnici, tradicionalisti-modernisti, itd.) su na duhovit način pisali književnici, literarno prevodeći naše tragične istorijske činjenice u komičnu literaturu, dobijajući efekat „smeha pod vešalima", dok mi želimo da zađemo u sociološko-istorijske uzroke tih podela obrađujući ovu temu na naučni način.
Moramo napomenuti da unutar svakog društva postoje podele i da su sva društva manje ili više podeljena po različitim ideološkim, ekonomskim, klasnim i drugim parametrima, te je, shodno tome, potpuno jedinstveno i jednodušno društvo više romantični ideal negoli realna sociološka činjenica.
No, problem sa srpskim društvom je što su njegovi društveni rascepi toliki da onemogućuju normalno funkcionisanje društva, dok su njegove tradicije toliko međusobno protivrečne da (p)ostaju permanentnim izvorištem unutrašnjih sukoba i sporova. Jednostavno govoreći, nijedno društvo unutar sebe nije potpuno koherentno i svako je manje ili više podeljeno po različitim paramentrima, ali je srpsko društvo izloženo takvim unutrašnjim rascepima i međusobno protivrečnim tendencijama da se može postaviti razložno pitanje da li se uopšte može govoriti o jedinstvenom društvu, odnosno naciji, u smislu postojanja bazičnog i minimalnog konsenzusa o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti društva, odnosno nacije, ili se pak može govoriti o nekoliko „društava" i „nacija" koje pod istim imenom egzistiraju jedne pored drugih ne dotičući se suviše u vrednostima i shvatanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Teze o „dve Srbije" ili čak „nekoliko Srbija" koje žive jedne pored drugih, ne dotičući se suviše u vrednosnom smislu, nisu nikakva novost. No, ukoliko je za jedno društvo raznolikost mišljenja pozitivna stvar koja ga prevodi iz statičnosti u dinamiku, utoliko je bilo koje društvo u opasnosti da se raspadne po šavovima ukoliko je raznolikost mišljenja tolika da ju je nemoguće, ili prilično teško, svesti na najmanji mogući imenitelj uspostavljajući minimalni konsenzus između različitih i divergentnih delova društva.
(Odlomak iz knjige Nevena Cvetićanina „Slepe ulice istorije. Elita, (dis)kontinuitet i legitimitet", Arhipelag-Institut društvenih nauka, Beograd, 2018. Tekst knjige je dat bez referenci, fus-nota i referirajuće literature koji se nalaze u štampanoj verziji knjige.)