Sa druge strane, imamo koaliciju za evropsku Srbiju, koja podrazumeva evropske metode borbe za evropsko Kosovo i evropsku Srbiju sa evropskim Kosovom u njenom sastavu. Šalu na stranu, do danas sam mislio da se samo ministar Jeremić bori tzv. "diplomatskim sredstvima" za naš omiljeni „teritorijalni integritet", kad danas videh da je Predsednik Tadić preuzeo vodeću ulogu. Naime, njegov kabinet se sablaznuo nad vestima da se on u Njujorku „rukovao i komunicirao" sa Hašimom Tačijem, Premijerom Kosova. Zaboravite na trenutak za koju ste partiju glasali (pa makar to bio i SRS) i zamislite se nad činjenicom da živite u državi čiji se Predsednik hvali da se sa nekim nije rukovao/komunicirao, „a ni razmenjivao poruke" (tako kaže Kabinet). U najmanju ruku saopštenje zvuči kao da je Predsednik lično naredio novi Kosovski boj usred Njujorka. Koliko se sećam, Predsednik Srbije i Premijer Kosova su komunicirali tokom propalih pregovora, makar tokom one večere u Beču sa koje je pobegao kolega Koštunica. Ja nisam glasao Tadića da bi mi se hvalio kako sa nekim nije razmenjivao poruke/komunicirao niti se rukovao. Ako je naslov „Radikali i Tači udruženim snagama napadaju Borisa Tadića" nešto što priliči sajtu DS-a, onda OK. Meni zvuči kao rečnik koji se koristi od strane DSS i SRS.
Nemojte pominjati navode o Tačijevoj umešanosti u ratne zločine. Isti navodi postoje i za Tomislava Nikolića tokom njegovog boravka u Antinu, pa opet je naš Predsednik sa njim pisao trenutno važeći Ustav i usvajao skupštinske deklaracije.
Pored ove dvojice „lidera dve najveće partije u Srbiji" imamo i niže i više funkcionere stranaka koji nas ubeđuju da su oni najbolji. Ako izuzmemo LDP koji se trudi da pokaže da smo daleko dogurali ali u pogrešnom smeru, da moramo opet da prihvatimo neke nepopularne činjenice i krenemo u pravom smeru, sve partije (SRS, SPS, DSS, DS) koje „NIKAD neće priznati jednostrano-proglašenu-nezavisnost" (baš je dugačka ova fraza) imaju veoma sličan način opštenja sa biračima:
1. AMNEZIJA O ČINJENICI DA SU BILI NA VLASTI: Ovo zaista važi za sve 4 pomenute partije bez razlike. Ako čak i pokušate da ih priupitate (primetio sam da novinari B92 ovo čine mnogo više nego ranije) zašto objekat X nisu završili iako su Y godina bili na vlasti na Z nivou, dobićete potpuno bezvezne odgovore. Raspon amnezije se kreće od toga da se nešto ne može napraviti tako brzo, do toga da nisu mogli da X naprave jer nisu SAMI vršili vlast, da su bile „nepravedne sankcije", pa do toga da oni ustvari JESU počeli da grade, a da to što vi vidite svojim očima nije ništa drugo do jedna najobičnija optička varka. Nije čudo što moj otac misli da treba radikali da dođu na vlast „zato što nikad nisu bili na vlasti".
2.LAŽ u svim oblicima: totalna laž, apsolutna laž, laž sa primesama istine, laži izvučene iz konteksta itd. Fraze i generalizaciju u spotovima da i ne računamo. Od Kosova do ekonomije,možemo čuti gomilu laži. Naprimer, kada bilo koji od političara iz ove 4 partije kaže „Kosovo je Srbija" to nije nimalo naivno. Naime, sasvim je nebitno da li vi mislite da Kosovo treba ili NE TREBA da bude deo Srbije, suština je da svi oni govore da nešto JESTE iako na terenu vidite da to NIJE tako. Idite u Prištinu i uverite se. Što se tiče ekonomije, fascinantna je količina foliranja kako je sve OK u ovoj sferi, a to naročito postaje vidljivo kada neko ko je stručniji pomene da „pitanje Kosova utiče na ekonomiju u Srbiji". Žao mi je što se DS ne trgne i počne da ukazuje na laži drugih, već na njih odgovara demagogijom npr „nova radna mesta" , „Evropa znači savremenije obrazovanje", „500 stipendija", a naročito da je tzv. „integritet" Srbije najvažniji. Naravno da će DS zbog ovoga veoma dobro proći na kraći rok, ali će očigledno da se ljudi u svakoj zemlji (pa i Srbiji) mogu brzo razočarati ako nema ni novih radnih mesta, ni savremenijeg obrazovanja, a ni onog integriteta. Štaviše, EU može da zažmuri i potpiše SSP, ali da li zaista mislite da će bilo ko žmuriti oko implementacije ? Naravno da neće.
3. ODSUSTVO KONKRETNOG je sve vidljivije. Naravno da je šampion u ovoj kategoriji DSS kod koga je jedino mržnja prema Evropi, a ljubav prema Rusiji i Kosovu bez Albanaca postala izvesna. Nažalost, na drugom mestu je DS koji nije mnogo dalje otišao od kampanje za Predsednika Srbije, kada poruke nisu nosile nikakvu iole konkretniju ideju. Razlika između naprimer DSS i DS je sledeća: ovi prvi kažu da treba „izgraditi mostove u Beogradu", a ovi drugi „da treba izgraditi most preko Ade Huje, Ade Ciganlije i Zemun-Borča". Jeste ovo drugo malo konkretnije, ali građani opet ne dobijaju ključne odgovore - kada i kako ? Pritom obe „ekipe" zaboravljaju da su na vlasti ZAJEDNO već „dugi niz godina" (tačka 1). Ako za trenutak zaboravimo izvlačenje činjenica iz konteksta i povremene laži, radikali su se makar potrudili da zvuče konkretnije.
Ako opet izuzmemo LDP koji veoma visoko na listi prioriteta ima ljudska prava u najširem smislu, nijedna od ostalih partija ne zanima se preterano za ljudska prava, vladavinu prava, nezavisnost sudstva, manjinska prava, diskriminaciju, ekonomska i socijalna prava . Suočavanje sa prošlošću, suđenja za ratne zločine, suđenja za organizovani kriminal, napade na novinare ne treba ni pominjati. To se očigledno smarta luksuznom robom.
Ukoliko vam neko kao rešenje ponudi LDP (njihova kampanja se sastoji od posve jednostavnih, normalnih i realnih stvari), odmah će vam neko pomenuti četiri magične reči džip-telohranitelji-viski-droga i onda ćete vi spokojno odustati od ideje. Zar ne?