"Ne znam da li sam ikada, u ovom svetu sebičnih ambicija u kome sam živeo, sreo duh koji je bio više lišen misli o opštem dobru od njegovog. Poznavao sam mnogo ljudi koji su se uzdizali na račun ove zemlje, nanoseći joj zlo: to je uobičajena izopačenost."
Ovaj citat verno opisuje i današnju Srbiju, naročito povodom vesti o "udaljenju sa posla" specijalnog savetnika ministra zdravlja Ljubiše Milanovića.
Iako se sluzim kompjuterima, mejlovima, volim ponekad da isčitam ona stara pisma kojih nažalost nemam mnogo u kući. Sva ona su počinjala na isti način:
Mi smo fala bogu dobro, a kako ste vi?
Kad čovek pogleda RM Stallmana ispadne jedan zaključak: lik kao da je ispao iz nekog filma koji barata sa predrasudama, a Stallmanu zapala uloga geek mesije. Sav je takav - smešan i retorika, i izgled, i mesijanska brada i odeća pa i nedostatak obuće, paranoidni fanatizam, sve je tu da prikaže arhi-mesiju, geek gurua.
kad nešto izgleda tako, obično jeste baš to Stalman je ono kako izgleda. RMS, usput poseduje računar pod imenom Yeeloong Notebook jer je sve na njemu free softver, od najmanje sitnice, firmware, BIOS-a, preko OS-a (poznati GNU), sve, ama baš sve je FLOSS. RMS usput nema mobilni, po njegovim standardima ni jedan telefon nije dovoljno free, a i ta đavolska naprava je ionako plod potrebe da se čoveka što lakše uprati i oduzme mu slobodu...
Jašta. Jelen. I to ne pivo...
gost autor : ladylight
Ne mogu da vam opišem koliko se stidim. "Vaše dete vas je nadraslo", odjekuju mi u ušima reči doktorke - neurologa na pregledu povodom nasilja u porodici gde je moj sin zadobio udarac u glavu drvenom stolicom, masnice po vratu, obrazu, posekotinu na usni i još neke modrice koje je kasnije otkrio a u žaru borbe nije osetio.
Dva konca, kažu lakše telesne povrede, "a šta je draga mama sa dušom? Šta ste dosad čekali?, Da li vaš suprug pije lekove, alkohol?"...
Slučajno odgledani tv prilog na lokalnom CNBC-u u okviru prepodnevnog biznis programa me je podsetio na davno obećanje Jelici Greganovič da ću jednom napisati blog o baklavama. Naime, gost u studiju je bio turski (i šire) kralj baklava, gospodin Nežat Gulu [Nejat Güllü].
Grupa blogera sa ovog bloga je uspešno učestvovala na takmičenju "Ja imam talenat" u Indiji. U ovom klipu prepoznaćete mene, Docsumana, Alselonea, Nsarskog, Freehanda, Budimca, Antioksidanta, Uroša i još neke, a na čelu sa Cerskim. Zabranjeno je gledanje za mlađe od 8 godina zbog scena nasilja i do pola obnaženih naših tela.
Obećavam da ćemo i u sledećoj godini na pravi način reprezentovati ovaj blog u nekoj egzotičnoj zemlji, trudeći se da koristimo sve veštine stečene u polemikama i diskusijama.
U svakom slučaju, želim vam svima srećnu Novu godinu i puno zdravlja i sreće.
Prateći komentare koje daju obični ljudi na izjave naših cenjenih vlastodržaca uvek su me navodila na pitanje, kako to deluje na njih. Na ove njihove analitičare i savetnike, znam da deluju frustrirajuće jer za njih označavaju mogućnost prekida sna, ali za ljude koji sebe nazivaju vizionarima to nikako ne mogu da dokučim.
Često me, dok kroz glavu procesuiram vesti, čitam blogove kojih ima ovde odličnih, koji na dobro artikulisan način govore o tome koliko smo, kao društvo, duboko otišli u tamo odakle se ne vraća, prožme taj osećaj bespomoćnosti, svest o tome da nam nema spasa, da izumiremo sporom i bolnom smrću. Tada mi se ti, već svakodnevni ispadi raznog polusveta čine kao metastaze u ispljuvku, samo pokazatelj toga koliko smo neizlečivo bolesni. I šta sad još ima koji moj da se piše o tome kad nam i onako nema leka?
Pre nekog vremena imao sam nesrećan povod da pišem o ponašanju Telenora. Nije mi bio cilj da vodim neku donkihotovsku borbu protiv Telenora, više sam želeo da skrenem pažnju na određene posledice takvog ponašanjao u širem kontekstu.
Vratila nam se Princeza sa „samostalnog" dočeka kod drugarice i žali se:
- Mama, oni u ponoć nisu odbrojavali! A kad smo ustali, niko nije pomenuo valcere!
Sreća te je stigla na vreme da odgleda bar drugu polovinu koncerta iz Beča.
I tako sam, nenamerno, morala da dam kraće objašnjenje o porodičnim tradicijama...
Mesta koja želim da obiđem u 2012 godini:
1. Bukovica - oblast u Hrvatskoj, između reka Zrmanje i Krke i Karinskog mora, područje odakle moji roditelji vode poreklo. Načelan dogovor sa stričevima postoji, oca sam već obavestio da će i on da ide :-) , ostaje samo da svi uklopimo termine. Postoji ideja da svi zajedno idemo, moj otac i njegova braća sa ženama, kao i sva deca sa kompletnim porodicama. Nije neizvodljivo, organizacija je prepuštena meni, videćemo. Postoji dosta mesta u Bukovici koja treba obići, ali naravno nećemo propustiti ni slapove Krke.It is a fact of our linear time-space continuum that the life in the world is a one way street. 2011 cannot be followed by 2010 (nor by 1526 as far as that goes) or anything other than 2012. Tonight we celebrate that passage in our odd and somewhat superfluous tradition marking the passage of time. Even as I write this, we could be celebrating the passage of 11.59 into 12.00...