Autor: Rodoljub Šabić
Zaštita podataka o ličnosti, s razlogom, u celom svetu predstavlja temu od prvorazrednog političkog i pravnog značaja. Da ova, kod nas inače hronično zapuštena tema, mogla lako postati zanimljiv i aktuelan predmet interesovanja javnosti potvrdila je, pre nekoliko dana i mala rasprava povodom mog posta „Hipokrizija".
Inače, biću u formalnom obavezi da se ovom temom od 01. januara bavim na mnogo ozbiljniji i odgovorniji način nego što je manje više prijatno „ćaskanje" na blogu. Naime, od 01. januara, bar je tako zakonom predviđeno,
zato sto meni nije problem da neko ima veliku platu
zato sto je meni problem nacin na koji je kristo postao direktor aerodroma a ne kakav je on bio direktor
zato sto isticanje kristove plate u prvi plan znaci da je u redu da se direktorske pozicije dele medju strankama kao deo koalicionog sporazuma
zato stoje meni besmisleno da budem zadovoljan direktorom javnog preduzeca samo zato sto ce imati malu platu
zato sto je jedna od posledica cele price "ogranicavanje plata u upravnim odborima javnih preduzeca". to samo pokazuje koliko ti sto traze ta ogranicenja plata
u pod naslovu - Znam mu i ime, al` necu da ti kazem!
Posle sinocnjeg UN-a, Najnovija kletva mogla bi da glasi - Da bog da usao u dil sa Mladjanom Dinkicem, pa te ovaj posle branio!
Koliko god da sam pred sinocnji Utisak nedelje bio ubedjen da je slucaj izvesnog Bojana Krishta, tek slucaj jos jednog iz plejade institucionalizovanih shanera i dipl. inzenjera trange frange arhitekture koji su se slozili, umnozili i umrezili od kako nam je postmilosevicevske vlasti, toliko sam sada ubedjen da se radi o mnogo gorem zamesheteljstvu. Evo iz zasto.
Ako je tacno to sto Dinkic,
Man is not alone in the universe, any more than the individual is alone in the group, or any one society alone among other societies. (Claude Levi-Strauss)
"Putnici i putovanja su dve stvari koje prezirem - a ipak, evo mene spremnog da vam pričam o svojoj ekspediciji". Ovim rečima Claude Levi-Strauss počinje svoju knjigu ‘'Tužni Tropi''
Čarolija ima mnogo lica, ali malo ih se može uporediti sa onom koja je pre 1.500 godina naslikana na zidu pećine u Indiji. Da bi se mogla videti, oči najpre treba prilagoditi tami. A onda je nemoguće odvratiti pogled. Lik muškarca golih prsa nosi visoko krunu, a u ruci drži nežan lotosov cvet. Torzo mu je povijen kao da se njiše uz muziku koju samo on čuje. Njegovo lice je oličenje smirenosti, oči su mu poluzatvorene, usne sakupljene u jedva primetan osmeh i celim bićem je uronjen u najslađe sanjarenje.
Tom O' Nil
Nacionalna geografija
Januar 2008
Dragi dr Stanojeviću,
Mnogo mi je žao što sam propustila vašu prezentaciju na sastanku koji je u Institutu Batut održan 27.11.2008. godine, ali sva sreća te postoji audio-zapis, pa sam naknadno ipak uspela čuti o čemu ste govorili. Nesreća je samo što se audio-zapis poziva na slajdove iz vaše power-point prezentacije, koju nemamo, pa bih htela da vas zamolim da mi istu dostavite, ako je ikako moguće, na adresu: kengurica@majkahrabrost.com.
Taman sam došao kući i legao. Čuo sam da je auto sletjelo u more i izletio vani. Sjećam se da je bilo hladno, ali ne znam koliko je točno bilo stupnjeva. Uglavnom, nije bilo strašno. Puno auta sletjelo je u more pred našom kućom, dogodi se to svako malo. Moj otac je već 3-4 puta skakao i izvlačio ljude. Bilo je svega, i razbijanja stakla i prevrtanja i skorih utapanja - kaže Reljić koji o svom hrabrom potezu nije htio puno govoriti.
Kroz ovaj tekst pokušavam da odgovrim na meni veoma značajna pitanja. Ko smo? Odlake dolazimo? Kakvi smo ljudi i zašto živimo?
Danilo Kiš, Saveti mladom piscu, 1984
Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.
Drži se podalje od prinčeva.
Čuvaj se da svoj govor ne zagadiš jezikom ideologija.
Veruj da si moćniji od generala, ali se ne meri s njima.
Ne veruj da si slabiji od generala, ali se ne meri s njima.
Ne veruj u utopijske projekte, osim u one koje sam stvaraš.
Budi jednako gord prema prinčevima
Desilo se i to. Znala sam da ce da dodje do ovoga kad tad. Pregazili choveka u momentu kad je otvorao prodavnicu. Black Friday rasprodaja je kriva za smrt jednog radnika iz Wal-Mart-a. Kupci koji jure rasprodaje ko pomahitali pregazili choveka u momentu kad je otvarao vrata kako bi oni ushli. Kad je doshla policija kupci nisu hteli da izadju napolje dok traje uvid jerbo oni chekali ispred prodavnice u red cele noci sve do 5 ujutru, kad im vrata otvorio chovek koga vishe nema. Eto zashto ne volim Black Friday i zashto nikad nisam ishla da jurim rasprodaje bash danas. Ima tih rasprodaja uvek,
Devojke iz osmog su me ignorisale prirodnom nemarnoshcu koje one neguju za dechake svojih godina u ranom pubertetu.
U mom sluchaju je bilo josh gore. Za devojke iz osmog nisam postojao. Krenuo sam u shkolu rano, nisam imao ni punih shest, i bio sam uvek u nekom drugom filmu. Dok su ostali dechaci skupljali slichice, ja sam igrao klkere, kad sam preshao na slichice, oni su preshli na muziku, kad sam pocheo da slusham muziku, oni su pocheli da idu na zhurke. Godine emocionalnog kaskanja.
Ali devojkama iz sedmog sam bio osmak kao i svaki drugi. Bojanu sam upoznao
U septembru, oktobru i decembru prošle godine u Srbiji je definitivno uspostavljen nacionalni konsenzus o demokratskoj budućnosti naše zemlje. Oko te snažne vizije cela nacija se ujedinila, kao retko kada u istoriji.
Danas se ne primećuje previše od tog poleta i te energije. Naše društvo kao da je izgubilo zajednički cilj, kao da se opet podelilo na interese i diskusione grupe. Jedni prete štrajkom, drugi štrajkuju, treći teoretišu o razlozima za i protiv.
U čemu je stvar?
Prvi pravi! Pao je. Prvi pravi sneg ove godine, ove zime. Onaj šećerni, što škripi i zatrpava. Koji pada horizontalno, pod noćnim svetlom uličnih lampi. Gust i sitan, tih. Čekala sam ga otkako je prošlo leto, čim se zanjihalo granje javora u mom prozoru. Desno granje, ono koje zaljulja istočni vetar, koji sa sobom pre ili kasnije donese sneg. A uvek najgušće, igleno pada noću. Tada ulice plišano ućute i ceo grad zatrpava tišina koja se cakli. Noću.
Lagano klizi i ističe novembar i pada mi na pamet jedna priča koja zaslužuje i mora da bude ispričana, baš sada, jer radi se o – Novembru.
Drugim rečima o - istrajnosti, talentu, malerima i nepokolebljivosti.
Domacin bloga je mrSrdjan Cvetkovic koji me ubedio da se ukljucim u jedan zanimljiv i koristan projekat
Smatrajuci da su granice ljudskog duha nicim ogranicene grupa naucnika humanistickih nauka pokrenula je interaktivni sajt ciji je cilj da premosti granice naucnih prostora balkanskih drzava i sire. Na ovom mestu ga predstavljamo i nadamo se korisnim sugestijama i komentarima
Forum za humanističke i društvene nauke