[Твој став је живот другог]
Свет који ме мрзи
јесте свет који ме воли,
само је збуњен.
Када је током једне уводне психолошке вежбе упознавања, жена којој сам непознат, устала и рекла за мене да сам смирен и сталожен, људи који ме познају су се само згледали. И ја са њима. Ја, који живим за интензитет, стално под нервним напоном, "Ти када си ушао у просторију, исијавао си енергијом, није ми било добро..." некадашње су речи моје куме. Жени, којој сам непознат, сам дао искрене одговоре. У томе и јесте поента вежбе. "Па јеси се променио." - рекла ми је кума после семинара. "У последње две године. Поглед ти је другачији."
Велике промене у доживљају света се гомилају са разних страна, али обично постоји један окидач који све покрене. У мом случају, окидач је била - теорија.
Škljocnula sam dva puta i otvorila novi dokument.
Gledamo se zateklo: belo i ja. Očekuje od mene da imam. Zašto sam inače dolazila! I u pravu je. Šta da mu kažem? Da sam htela da se naslonim. I sklonim negde priču o priči. Nadala se da će pomoći? Da će prihvatiti i ćutati? Neće. Dosta i belini da bude sama.
jedna priča.
jedna haljina.
dokument.
Od pravilnog rasporeda zavisi hoće li se sresti.
Autor: Rodoljub Šabić
Početkom godine Vlada je, na usvajanje po hitnom postupku, uputila u Narodnu skupštinu Predlog zakona o detektivskoj delatnosti. Iako (pre)dugo očekivan, sadržavao je brojna rešenja koja su, sa stanovišta zaštite podataka o ličnosti, bila praktično neodrživa. Bila je obaveza Poverenika za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti da na to reaguje, pa sam to i učinio i apelovao na Vladu da predlog povuče iz procedure.
O tome, kao i o konkretnijim razlozima poverenikovog apela pisao sam i ovde, na blogu, u postu Opasan novogodišnji poklon.
Evo u predvečerije izborne tišine, za one koji znaju da slušaju.
Chances are that the world will have ended by the time I finish this sentence. No? Ok, I can probably get a few more paragraphs in before the cataclysm and what St. Matthew calls the time of "great tribulation" (clearly a biblical Star Trek reference, indicating how well he could see the future).
The big question must be HOW the world is going to be ended.
- ne biramo mi svoje snove nego oni biraju nas (г.Ж.Сарамаго)
у распакивању прозног (туитамо) миксаног компилационог пртљагами,Ја је тачка која обједињује различите догодовштине у себи, а које непрекидно индукују сећања, па је стилски посве разумљиво да у томе нема насилних сцена од чега нам може бити непријатно,
Ulazi u učionicu naš razredni, profesor matematike i sa daljine od oko četiri metra, nepogrešivom preciznošću baca dnevnik na katedru: B. na tablu! P. B. je ponavljao razred i sedi zajedno sa mojom malenkošću u klupi ispred katedre iako smo, pored Gara, najviši u odelenju. To nam je nagrada za igranje pokera u zadnjoj klupi.
P. B. je ošišan do glave, obučen u letnje italijansko laneno odelo savršenog kroja, sa više nego
Jedno drvo je bilo frustrirano! Svakog dana sve frustriranije! Raslo je pored širokog kanala, korenje mu je imalo vode u izobilju ali je ono bilo nesrećno. Patke, gnjurci, vodomari, bizamski pacovi, vodarice, belouške i kornjačice, muvali su se pored njegovog ogoljenog korenja i nalazile zaklon ispod njegovih do vode spuštenih gusto obraslih lišćem, grana ali to drvetu nije bilo dovoljno. Nije želelo da bude smatrano podrazumevajućim. Retki psi lutalice su ga, o sramote,
Još samo sedmica je preostala do početka primene novog Zakona o zaštiti podataka o ličnostI. A to da je nedavno odlaganje primene tog zakona (za koga sam više puta rekao da je katastrofalno loš) zatražio i novi Poverenik (najavljen od vlasti kao "sušta suprotnost meni) čini da mi deluje opravdano da i ovde ponovim tekst "Nakovanj" koji sam pred odlazak na odmor napisao za "Peščanik".
" I nakovanj da im daš i njega bi pokvarili!~
Na staru narodnu umotvorinu me nedavno po ko zna koji put potsetilo postupanje naše aktuelne vlasti u "slučaju" koji je u dnevnom
U poslednje vreme osvojio sam tolike nagrade i nadobijao se poklona da više ne znam šta ću ni kud ću s njima. Čini se da nema turističke agencije koja je u Beogradu promovisala svoje nove destinacije na francuskoj, italijanskoj i drugim rivijerama, srednjoevropskim gradovima, srpskim banjama i panonskim salašima, a da nije baš mene nagradila besplatnim putovanjem. O poklonima kao što su jastuci, ćebad, donji veš, magične krpe i otrovi za bubašvabe, koje mnoge firme žele da mi uruče na promocijama i to uz besplatnu večeru u restoranima sa pet i više zvezdica, da i ne govorim. Čim zazvoni telefon u stanu, ja odmah znam da sam osvojio vrednu nagradu ili skupocen poklon. Možda mi nećete verovati, ali jednom su mi na poklon ponudili mrtvački sanduk i to sa kompletnom opremom za ukop.
Neobično je tiho za subotu veče na College Street-u. David je već ugovorio sa nekim prijateljima pa prvo njih srećemo. On ima mnogo prijatelja, i svaki put kad ih sretnem to su druga lica. Prijatelj je animirana plavuša koja je lepo raspoložena i ima neobično široke crne zenice usred svetloplavih očiju. Možda je u pitanju prirodni high - uvek treba ostaviti bar jednu mogućnost za čuda, kao poslednju jabuku na drvetu, je moj brend optimizma.
Šta mlado ljudsko biće nagoni da napusti udobni život studenta umetnosti u sigurnosti države Vašington i pronađe smrt pod nožem i gusenicama buldožera u Rafi, Gaza?