(u podnaslovu "Čekajući Krkara")
Gost autor: a_jovicic
Prošlo je već više od 24 časa od davanja saglasnosti javnog tužioca da se skine oznaka poverljivosti sa izveštaja o padu helikoptera i objavljivanja njihovih delova na sajtu Ministarstva odbrane ... a pošto još nema ni jednog teksta na ovom blogu koji se bavi pomenutom problematikom odlučih da napišem koju reč.
EDIT: 2015-04-09 03:38Z ... Mesto rušenja je bilo samo 300 metara udaljeno od poslednje zabeležene radarske pozicije! Zašto je potraga trajala skoro 4 sata?!
Da li živimo u najboljem, najgorem ili jedino mogućem svetu nije pitanje koje previše muči većinu nas. Razmislimo li, najverovatnije bi kao odgovor predali beli listić. Get me out of here, zapomaže svaka iole razumna ćelija u našem telu, izmrcvarena mnogobrojnim sranjima koje je okružuju.
Pre neki dan, žurim na ručak. Izlazim iz jedne od onih samoposluga koje imaju pokretne stepenice, a ispod njih me čeka grupica ljudi naoružanih hemijskim olovkama. Da potpišem
Ne verujem u zavere, u mitomanske orkestrirane kampanje i tajanstvene centre moći. Iskustvo me uči da se mnoge pojave za koje se stručnjaci ubijaju da dokažu povezanost dešavaju spontano i proizvod su haotičnog kretanja ljudi i ideja.
Dakle, ne boli mene natpolovična većina koju ima SNS. Ne boli me to što imaju svu vlast i što će izgleda vladati još godinama ...
Ne boli me toliko to što je Aleksandar Vučić kao premijer danas svalio svu krivicu za pad helikoptera na one koji se od tih optužbi ne mogu braniti. Jer su okrivljeni u tom padu poginuli ...
Ne boli me to što Tomislav Nikolić danas - na dan studenata - drži govor studentima, govoreći o tome kako zna da im je teško, jer je valjda i on bio student nekada ...
Gost autor: horhe akimov
Čitajući tekst Milana Novkovića "Evroazija" setim se pisma koje je Oldos Haksli napisao Džordžu Orvelu povodom pojavljivanja njegovog romana "1984".. To sam pismo, naime, prvi put pročitao pre gotovo godinu dana na ovom mestu , prezentovano od Danijele Nikolić, i sačuvao kao bukmark.
Sa namerom da to pismo u okviru komentara u delovima citiram na poemnutom blogu pročitah ga još jednom i odustadoh. Iz dva razloga: jedan je da bi to bio svojevrstan trol i skretanje sa osnovne linije teme. Drugi i mnogo važniji je da ovaj tekst vredi u celini predstaviti zajedno sa ilustraicijama i komentarima sa ovog mesta.
Fantastična je i zapanjujuća činjenica koliko je blistavi um pre toliko decenija našu zbilju video bolje, jasnije i preciznije od ogromne većine nas samih, zagledane u svoje pupkove i njihove rime.
Dakle, Oldos Haksli i Džordž Orvel o svome sutra koje je naše danas. Moći predikcije, mračnim vizijama, borbi racija i nagona:
Rajtvud, Kalifornija
21. oktobar, 1949
Poštovani gospodine Orvel,
Vrlo ljubazno od Vas što ste tražili od svojih izdavača da mi pošalju primerak vaše knjige. Stigla je dok sam bio u sred posla koji iziskuje mnogo čitanja i proveravanja referenci; budući da sam, zbog lošeg vida, prinuđen da smanjim obim čitanja, morao sam da sačekam dugo vremena pre nego što sam bio u stanju da se upustim u čitanje 1984.
Slažem se sa svim što su kritičari do sad pisali i mislim da ne moram da Vam ponavljam, još jedanput, koliko je Vaša knjiga izuzetna i fundamentalno važna. Dozvolite mi da umesto toga govorim o onome čime se knjiga bavi - konačnom revolucijom.
Danas je rok za prijavljivanje osnivačkih članova AIIB (Asia Infrastructure Investment Bank). Kineska inicijativa, sa ključnim koncima još uvek u rukama Kine, je viđena, iako tek u poslednjih nekoliko nedelja, kao spekatakularan poraz US strategije, koja se zasnivala na pritisku na saveznike da se ne uključe u inicijativu.
Iako je UK, kao jedan od najbližih US saradnika, onomad dala verbalnu podršku inicijativi već sledećeg dana je na naslovnoj strani FTja izašla kritika i očekivala se UK uzdržanost. Po nekim pričama UK i mnogi drugi saradnici su nastavili sa (polu)tajnim pripremama za pridruživanje, držeći US izvan informativnih tokova, da bi u poslednjih par nedelja prvo UK pristupila inicijativi, pa za njom Nemačka, Francuska, Australija, .... Tajvan (kao poseban kuriozitet), Rusija, Indija, ... sve u svemu preko 40 država. Ironijom sudbine jedino je Japan od velikih odlučio da se ne pridruži da bi US juče naglasili da će se i oni pridružiti.
Često se kao razlog za inicijativu navodi kineska frustracija neodgovarajućim glasačkim pravima u svetskim institucijama, i dobar primer je MMF gde US ima posebna prava, a ne ispunjava obaveze, pa Kini čas obećava više prava, čas povlači to obećanje, to je, uglavnom, zvanični i formalni povod za inicijativu u površnom smislu i iz pera zapadnih komentatora.
Piše: Rodoljub Šabić
Neki od učesnika beogradske "Kritične mase", skrenuli su mi pažnju na jedan "zanimljiv" primer "ekspeditivnosti" naših gradskih službi.
"Kritična masa" je, za slučaj da neko ne zna, zajednička biciklistička vožnja koja se odvija u više stotina gradova sveta, s ciljem da se skrene pažnja na probleme sa kojima se biciklisti suočavaju u saobraćaju. Vozi se svake poslednje subote u mesecu. Ove subote u Beogradu tema "Kritične mase" bio je Brankov most.
Stvar je u tome da je trotoar na Brankovom mostu, koga koriste pešaci i biciklisti,
Jugoslovenski Aerotransport, or JAT (1927 - 2013), presented the traveler with a very clear set of rock-bottom expectations - bare minimum of operations, reasonably functioning if less than confidence-inspiring aircraft, fairly bad attitudes both on the ground and in the air, and disproportionately high prices.
That was JAT - it used to be nearly the only way in and out of Yugoslavia - and we loved to hate it.
Nikoga više ne interesuju pesme
zašto mučiti ljudi posle dana napornog rada
ili nakon godina i godina nezaposlenosti
Čemu sve to?
Nije da će neko od njih spoznati sebe
ili odskočiti od sreće nakon par stihova
sumnjam i da će se latiti papira i staviti svoje živote
na njih
Ako ćemo tako
nikoga više ne zanimaju priče
ili romani
osim ako nije u pitanju globalna zavera ili epska fantazija
jer gladna usta i uvezana creva maštare
Ne o sređenom
Jedan sam od retkih koji podržava projekat "Beograd na vodi" a da nisam SNS bot. Ja u tom projektu ne vidim Vučića, Malog, zle muslimane i Arape... ja vidim metal, staklo, modernu arhitekturu... i meni je sve to lepo. Ali ono što mi je lepše od toga jeste histerija koja je nastupila i mene to posebno zabavlja.
Izdvojio bih najzabavnije "argumente":
Arhitekta Branko Bojović: "Mi imamo inženjersku elitu ovde, koja je gradila po celom svetu, kad ova gospoda Arapi, nisu znali šta je lopata. Sve je to stavljeno van upotrebe, da bi neki maketar nama sada ovde objašnjavao kako treba da se gradi ovaj grad, u kome mi živimo...."
Arhitekta Gabrijel Raul Penja za NIN: "Shvatam da se „Beogradom na vodi" želi podstaći razvoj grada, ali on bi imao smisla u pustinji kojoj treba dati fizionomiju, a ne u gradu koji već ima istoriju. Ne možeš preslikavati identitete sa drugih lokacija. Ljudi sa strane mogu da razmišljaju o gradskom tkivu, ali lokalne arhitekte ga znaju."
Koje zaključke možemo da izvedemo iz ovih izjava? Osim rasizma arhitekte Branka Bojovića i ugruvanog ega, ja čitam ovo kao kampanju kako bi se lokalne arhitekte ugradile u projekat iz kog su, sram bilo Arape, izostavljeni. Sve bi to bilo OK, da se ne okrenemo i pogledamo na šta liči Beograd!
eBird CITIZEN SCIENCE EKSPERIMENT
Dve nedelje su prošle od početka popisa gnezda gačaca u Beogradu – dokle smo stigli? Do sada je devet brojača dostavilo 52 eBird izveštaja. Prikupljene su još uvek nepotpune, ali indikativne informacije o broju zauzetih gnezda, te broju i rasporedu gnezdilišnih kolonija.