Na srpskoj politickoj sceni, uzviknuli bi neki pobjedonosno, vise nema relevantne politicke opcije koja u svom rijecniku nema rijeci kao sto su euro integracije, il' recimo evropski standardi. Skeptici, kojih najvise ima medju onim sto se politikom bave kao naukom, bi na ovo odgovorili da su rijeci na politickoj trznici prilicno jeftina roba, te tako biti deklerativno za evropske standarde, moze da znaci mnogo, ali ne mora znaciti nista.
Da li je ovaj proces deklerativne evropeizacije srpske politicke scene ustvari pokazatelj da je novostvorena, kako je predsednik Tadic
Nisam ljubitelj prošlih vremena. Ne mislim da je nekad bilo bolje. Ne bih nikako voleo da ponovo prolazim kroz sve to.
Ali, nečeg se, evo, sećam.
1977. godine, u jedno prohladno jesenje predvečerje, u kafani "Komunalac" na Dorćolu, okupila se omanja grupa mladih ljudi.
Žućkasto svetlo ugostiteljskog objekta svojim je prašnjavim i bolesnim prelivom davalo adekvatan tonalitet licima u grupi okupljenoj iznad čaršava sa nevidljivom šarom, oko par šoljica za tursku kafu i nekoliko praznih čaša od 2 deci.
Razgovarali su o novoj knjizi Raše Livade
Verujem da je većina građana Srbije, bez obzira na političke razlike, javno ili u sebi podržala predsednika Tadića kada je govorio o “nepristojno bogatima», o redovnom plaćanju poreza, borbi protiv kriminala, ali i s pravom očekuju da državni organi i mediji pokrenu široku i ozbiljnu kampanju da se obelodani ko je «nepristojani» i da im se na pristojan pravni način stane na put.
U pravu su i oni koji kažu da nisu čuli ništa što nisu znali, a da bi voleli da su čuli da je država, političke stranke, nevladin sektor i sve relevantne društvene snage pokrenule ozbiljnu akciju na širokoj osnovi da konačno rasčisti ko šta i koliko ima i odakle mu, da utvrdi ko ne plaća porez, a taj neka prvo plati pa onda u zatvoru objašnja zašto nije plaćao i platio. A onda neka država od tih para pravi mostove , a ne da to urade tajkuni i da im to služi kao patriotsko pokriće za sve što su radili i rade..
I taman kad nakon nekoliko akcija pomislismo da je operativna akcija pod nazivom “Očistimo Srbiju od kriminala i korupcije”u punom zamahu u štampi nas opet lože na nove afere, iako od 2000. godine stalno živimo u aferama.
Sada se pojaviše novinarske provokacije koje ne čačkaju saamo one koji su na «nepristojan» način obezbedili sebi natprosečno pristojano bogastvo, već se bogami postavlja i pitanje šta nam je država radila 10 godina.
Dakle, Dakle novine kažu «Država proćerdala 72 mlrd. dolara», a da li su odgovori u ovim “Država zagubila 5 mlrd. € donacija”,“Pet miliona za 44 plate”,«Najviše utaja poreza ide kroz fantomske firme» i sličnim slujavevima treba svakako da utvrde nadležni organi i bilo bi nepristojno da to prećute, a da “Spoljni dug 23,3 mlrd. evra”i da građani pojedu celu platu, koji je imaju, posledice i toga ne treba utvrđivati.
Znači, od toga našeg neprijateljskog Zapada, EU, SAD i članica NATO nije nam se gadilo da nam od 2001. do danas uđe oko 7,2 milijardi eura.
ednom je Charles Bukowski rekao: "Drinking is an emotional thing." Proširila bih ja to i na hranu. Ne može to oko nje svako. Priprema hrane, kuvanje i uživanje u dobroj hrani, sa svom strašću i zadovoljstvom koje neko može tom prilikom pokazati, ne može se porediti sa trpanjem kakve bilo hrane u sebe, zato što je eto, vreme jelu. Priznajem da ja nisam bila oduvek ona koja voli da se bakće poslovima po kuhinji, ali ljubitelj dobre hrane sam bila - uvek. Sećam se kako je davno moja prva kuhinja bila opremljena osnovnim "alatkama", ali koje nisu bile često upotrebljavane. Hmm...mladost, ludost.
Večerašnjom utakmicom u kojoj se domaćin Južna Afrika sastaje sa reprezentacijom Urugvaja počinje drugi krug Svetskog prvenstva u fudbalu. Iznenadjujući završetak prvog kruga - pobeda već prežaljene oslabljene Švajcarske nad jednim od najvećih favorita Španijom - nagoveštava da će drugi krug doneti bolju i zanimljiviju igru. Za neke reprezentacije predstojeći mečevi su biti-ili-ne-biti. Konačno, niko nije siguran, te se očekuje puno žara i borbe.
Kada me na šalteru, dok registrujem kola ili u sličnim prilikama, službenica upita za profesiju, obično odgovorim uopšteno i neodređeno, najčešće kažem da sam službenik. Na pitanje: “Gde radite?” izbegavam odgovor, a ako baš moram promrmljam nešto kao: “U jednoj državnoj agenciji”. U kojoj agenciji radim, nikada i nikome ne govorim.
Zgrada Agencije je smeštena u mirnom delu grada, okružena ograđenim parkom od nekoliko hektara. I pored toga, zidovi i vrata moje kancelarije su debelo tapacirani, a roletne na prozorima uvek spuštene.
We have them because we are, generally speaking, stinking liars and crooks.
Гошћа : razmisljam
- Матори саможиви скот! – безгласно понавља у недоглед, док јој се чвор у дну стомака лепи за дијафрагму и не да јој да удахне тако преко потребан гутљај ваздуха .
- Матори саможиви скот! – док јој се срце из грла пење у десно ухо и тамо почиње гласно да пулсира као река понорница загрцнута стенама.
- Матори саможиви скот! – као мантра која не доноси олакшање већ је, напротив, сапиње у свој својој бруталности са којом јој кола по нервним завршецима натегнутим до пуцања.
SSSS
TANJUG 15U200 1444 1506
UPR:VAC-SRBIJA-ARANZZMAN
Medijska grupacija VAC okonccava svoj angazzman u Srbiji
BEOGRAD, 15. juna (Tanjug) - Medijska grupacija VAC je
odluccila da okoncca svoj angazzman u Srbiji i da se postupno
povucce iz zemlje, saopsstila je danas ta medijska grupacija.
" Sve tvrdnje da VAC grupa hoche da izvrssi pritisak na
nekoga su u potpunosti
izmissljene i VAC grupa se nada da zemlju neche napustiti u
svadji uprkos velikim tesskochama i javnim klevetama", navedeno
je
Srk ...
Sedim u bazenu,srkućem kaficu, i razmišljam o vestima koje sam pročitao u novinama ...
Srk ...
Naši političari kriju svoju imovinu kod rodbine ... znači uskoro ćemo im spominjati i familiju ...
Srk ...
Vlada obećava da će raditi i tokom leta ...a visoke temperature neće uticati na to
E sad, valjda u 4000 znakova ne može da stane više od 3 grada, ili je ovo prvi nastavak, ili šta li - možda ni objašnjenje za naivne nije moglo da stane u 4000 znakova :-)
Srbija je u poslednje dve godine izgubila skoro 200.000 radnih mesta. Kamo sreće da se radi o višku, nepotrebnim radnim mestima na budžetu ili neefikasnim javnim preduzećima. Na žalost krivo. Radi se uglavnom o radnim mestima u malim i srednjim preduzećima. Ova državna se ne daju lako. U isto vreme, zvaničan broj nezaposlenih je pao. To može samo kod nas, a da niko ne trepne.
Naši ministri su svašta probali da ovo zaustave. Silne pare smo izarčili. I šta su sve probali?
Šetam sa sinom našim malim predgrađem, i umesto uobičajenih individualaca zagledanih u zamišljenu tačku ispred sebe dok ćutljivo i odlučno koračaju ka sigurnom cilju, danas, u razmaku od par minuta sa čuđenjem opažam dve gomile ljudi, prva od 12 muškaraca podeljenih u tri manje grupice sa presecima (njih nekolicina se prebacuje iz jednog u drugi razgovor), druga veća, okupljena i zagledana u nešto na trotoaru. Prva grupa «naših», Bosanaca, Dalmatinaca, Srbijanaca