Gost autor: st.jepan
„Ne, Ilija, luda adžamijo, tebe hoće Arap prevariti!“
Mislim da ovaj potresni stih iz "Bolanog Dojčina" sjajno paše uz potresnu priču o Beogradu na vodi.
Neki dan na Novom Beogradu uslikavam fotke oko Fontane, gledam okolo i mislim o tome da je taj urbanizam smišljen i nastao u vreme dok je stolovao Drug, za koga se govori da je bio diktator i nenaklonjen nekim građanima Juge po nacionalnoj ali i političkoj osnovi. Začeta je i izgrađena prihvatljiva, moderna urbanistička vizija Novog Beograda, nastala u vreme posle rata u pokušaju stvaranja novog društva. Nije, naravno, Novi Beograd bio njegova lična kreacija, stvarali su je sa neopisanim entuzijazmom i željom za novim formama i urbanim konceptom, primerenim postrevolucionarnom periodu, mnogi arhitekti. Sasvim neuobičajeno za vođe sa epitetom diktatora, Drug je ponuđenu viziju grada na konceptu moderne prihvatio, promovisao je i dao befel da se zovu geometri, zidari, drugi majstori i naravno narod, akcijaši jer bez tog krema torta ne bi valjala.
Piše: Rodoljub Šabić
U skladu sa dobrim, opšteprihvaćenim standardima demokratskog svega i naš Zakon o zaštiti podataka o ličnosti jemči posebnu zaštitu tzv. naročito osetljivih podataka.
Shodno tome, jedna od odredbi zakona predviđa: "Podaci koji se odnose na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, veroispovest, pripadnost političkoj stranci, sindikalno članstvo, zdravstveno stanje, primanje socijalne pomoći, žrtvu nasilja, osudu za krivično delo i seksualni život mogu se obrađivati na osnovu slobodno datog pristanka lica, osim kada zakonom nije dozvoljena
Сасвим сам сигуран да никад нећу научити да летим. Не, не као што се може претпоставити - чврсто верујем да ћу једног дана, АБД*, возити неку једрилицу или нешто слично - него нећу научити да летим као што лете птице. Просто, то искуство ми није дато, није ми омогућено. Нећу, такође, никад искусити како је то кад ти читав
Beograd je plakao.
I Zagreb je plakao, ako je verovati Dnevniku.
Ljubljana je jecala, Skoplje se u suzama kupalo.
A mi se cerimo, idioti, u tom šantavom, kloparajućem autobusu jer je Mire probao da nacedi neku suzu a Hans mu reko : Usraćeš se, jebote!"
(април '15 - прибелешка из дневниками Ходочасничког)
...... доксе опуштен љуљушкам к'о штопл-панпур по посве мирној површини Mртвога мора, пренебрегнувши чињеницу да ме можда неки далековиди снајпериста ИСИЛ-а забашурен у јорданским брдима ту ома преко слане воде шацује небили код претпостављеног оправдао
Ovaj zapis sam pronašao juče kopajući po fijokama metalnog ormara, ugurao ga je među litografije. Imao sam nameru da jednu određenu grafiku izvadim, hteo sam da je poklonim dobroj drugarici. Odmah sam prepoznao njegov rukopis! Bože koliko je vremena prošlo od tada! Iako nikad u životu nisam otvorio ni jedno pismo koje nije upućeno meni, niti pročitao išta što je bilo tuđe, takav sam, nemam želju da zadirem u bilo čiju intimu, našavši ga u mom ormaru, nisam odoleo, ipak sam ga pročitao! Rasturio me! Volim ga i znam da me voli, zapis je krcat ljubavlju prema meni ali nisam
Dan slobode medija ... Eh ... Većina tih značajnih datuma lepo zvuči.
Sloboda medija u jednoj državi direktno je proporcionalna sa stepenom razvijenosti društvenih procesa, u onom najopštijem smislu koji podrazumeva, recimo, poštovanje zakonitosti, jasne ekonomske odnose, odnos prema kulturi i, pored mnogo toga drugog, naravno, tradiciju slobodne reči i razvijenu građansku svest o raznim vidovima slobode među kojima je i ta, koja se odnosi na slobodu javnog govorenja.
S obzirom na stanje srbijanskog društva, jasno je da je stepen stvarne slobode javne reči relativno
Država koja drži samo do prigodničarske, revijalne kulture - a ne one koja postavlja (neprijatna) pitanja ili stvara nove vrednosti - jeste država koja se kulture plaši. Zazire od nje... Kad kažem "država", nažalost, mislim na vlast koja se po pravilu ne obraća eliti - već uvek teži tome da se dopadne proseku ili onome što je ispod njega...
Predhodnu noć sam izašao van, ali ubrzo sam se vratio kući na čuđenje mojih ukućana koji su inače, u vreme kad obično dolazim kući, spavali čvrstim snom.
Naravno, tu ne računam dragu mamu koja se uvijek nekako budila, na moju žalost, čim bih ulazio u kuću. Svjetlo nisam palio sve u svrhu tihog i neprimjetnog dolaska, ali kao posljedica mraka na stepeništu zakačio bi kadkad drveni tanjur koji je na lamperiji uz stepenice imao služiti kao ukras, al' i kao moj izdajnik , odnosno mamin obaveštajac za tačno vreme kad, odnedavno punoljetni sin jedinac , stiže kući.
Glasni
Nekoliko puta 2013. godine Udruženje ''Kulturno nasleđe grada Smedereva'', podnosilo je gradu Smederevu pismene molbe kao predlog da se u tom gradu podigne spomenik francuskom ministru spoljinih poslova Luju Bartuu i srpskom kralju Aleksandru.
Gost autor: horhe akimov
Sa poštovanjem gospodinu Sviftu, šefu Art & Media odeljenja na Fakultetu Umetnosti Nova Škotska
(1)
Na ratnoj boci votke koju je proizvodio Rubin početkom devedesetih je pisalo doslovce: blagotvorno deluje na čula potrošača. Muzika takođe može da blagotvorno deluje na čula potrošača. Iako se fraza opila me muzika često čuje, Hendl nije votka Rubinuška, da te tresne čim gucneš. Nije ni Majls. Pesma ako ne legne u pravo vreme, kao da je nije ni bilo. Najvažnije je imati dar za zaustavljanje. Čitate novine, pa uhvatite sebe kako ste se zamislili nad
Преносим текст Бојане Маљевић:
"Strah je bio jedina strast mog života." (Hobs)
PRETNJA OPEROM
U ovom moru užasa, kojem smo izloženi svakoga dana, setila sam se jednog simpatičnog momenta koji se dogodio u emisiji "Utisak Nedelje", pre mnogo godina. Jedan od gostiju Olje Bećković bio je i Željko Mitrović, vlasnik TV Pink. Tema su, svakako, bili mediji. U nekom trenutku diskutovalo se o programu i estetici TV Pink, pa