Sutra će biti točno deset godina od početka napada NATO-a na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju - prije svega na Srbiju. Vjerojatno svatko od nas ima neke uspomene na te dane i događaje. Možda je ovo dobra prilika da čujemo te uspomene i/ili da s ove desetogodišnje udaljenosti pokušamo analizirati sam sukob, njegove razloge i posljedice.
Da bih potakao to iznošenje privatnih uspomena ili analiza, danas objavljujem izvatke iz svog privatnog dnevnika iz 1999. godine. Nisam još siguran da li će to biti samo "jednodnevni eksperiment" ili ću ga nastaviti u sljedećih nekoliko mjeseci (ne, naravno, svakodnevno, jer se ni bilješke nisu radile svakodnevno) - to ovisi o interesu za temu. Svakako, objavit ću nekoliko "dnevničkih bilješki" (od dvadesetak koliko ih ima do kraja rata, tj. do sredine juna 1999.). U odnosu na rukopis, ovo što objavljujem je minimalno uređivano, više da bi se stilski popravile rečenice, nego da bi se nešto izbacilo. Izbačeni su detalji koji se tiču privatnih događaja, a imena ljudi su zamijenjena (lažnim) inicijalima, da bi se zaštitila njihova privatnost. Ja sam tih dana živio u Londonu, i dovršavao studij, tako da sam na događaje gledao "iz daljine". Fakultet na kome sam bio - London School of Economics - međutim, bio je (kao i uvijek) živo mjesto za sve moguće rasprave. Tih dana, taj je rat bio glavna tema i tamo, kao i posvuda u zapadnom svijetu.
Dakle, bez dodatnih zadržavanja, krećemo...
23. ožujka 1999 (utorak)
Kosovo je glavna tema u svim medijima. Nakon što su propali pregovori u Rambouilletu, NATO je zaprijetio da će do srijede (sutra) početi bombardiranje Srbije. Milošević je već u subotu pokrenuo trupe - protiv KLA. Pretpostavljam da se boji da će Amerika ići na istu taktiku kojom je nastupila u Hrvatskoj i Bosni - da ne šalje zemne trupe, nego samo da bombardira iz zraka, a istovremeno i da naoruža KLA za borbe na zemlji, protiv Vojske Jugoslavije. Milošević je vjerojatno pokušao razoružati KLA u ovih nekoliko dana, nadajući se da će „preduhitriti" NATO: jer, ako KLA efektivno ne postoji, cijela akcija propada. KLA je važan element cijele priče - bez njega, NATO mora ići i na kopnenu invaziju. Amerikanci, možda, traže neki „way out" u zadnji tren - poslali su Holbrookea u Beograd. On je jučer uputio poruku „narodu u Jugoslaviji", u kojoj je pokušao opravdati buduće poteze NATO-a. Rekao je da trupe ne bi nikome prijetile, nego bi samo održavale mir u regiji i štitile stanovništvo. Imam dojam da pokušaju dobiti još nekoliko dana, dok ne postane jasno što će se dogoditi s KLA - hoće li ih VJ razoružati ili neće. Vođe KLA ne mogu (na putu iz Rambouilleta) stići do Kosova, jer bi ih srpska policija mogla uhapsiti na povratku. British Airways je danas otkazao letove za Beograd.
Jučer se ovdje skupilo jugoslavensko društvo - tj. studenti iz Jugoslavije (velike i male) - da se vidi što dalje. M. je planirao ići u Beograd, i htio je povesti jednog svog kolegu, Amerikanca. Sada to otpada. Amerikanac i dalje želi ići - čeka ga, zapravo, u Budimpešti - ali se M. boji da će ga mobilizirati, pa ne ide. D. kaže da su sve kasarne već ispražnjene, a vojnici su na Kosovu. Uzimajući u obzir sve tri strane (KLA, VJ, NATO), ima sigurno već sto tisuća vojnika pod oružjem. To je vrlo opasno, jer jednom kad se netko naoruža, nije lako reći: „Oh, pa samo smo se šalili. Izvinite, izvinite...". Možda će i to biti razlog da se ipak ide u sukob.
Pred kraj dana, Milošević poslao pismo ministrima vanjskih poslova Britanije (Robin Cook) i Francuske (Herbert Vedrine). Pismo nervozno, bezobrazno. Pregovora u Rambuilletu nije ni bilo, dokument ne postoji, Beograd je tolerantan ali nije glup, itd. „Što se Vaših pretnji vojnom intervencijom NATO tiče, Vaši narodi bi trebalo da ih se stide, jer se spremate da primenite silu nad malim evropskim narodom zato što štiti svoju teritoriju od separatizma i svoje građane od terorizma, i svoje istorijsko dostojanstvo od hulja, koje ne znaju ni šta je istorija, ni šta je dostojanstvo". Uh... Nakon takvih poduka, pismo završava jednom - ipak možda ohrabrujućom - rečenicom, koja poziva na daljnje pregovore.
No, ubrzo nakon što je javljeno o ovom pismu, dolazi vijest da su razgovori Richarda Holbrookea i Slobodana Miloševića završili „bez rezultata", te da je nakon njih generalni sekretar NATO, Javier Solana, naredio napad zračnim snagama na Jugoslaviju. Momir Bulatović noćas oko 21 sat proglasio je „stanje neposredne ratne opasnosti".
Pratim s I. vijesti iz minute u minutu. CNN prenosi Clintonov govor, a BBC citira Blaira, koji potpuno slijedi Amerikance. Clinton uspoređuje Miloševića s Hitlerom, a etničko čišćenje na Kosovu s genocidom protiv Židova u Drugom svjetskom ratu. Govori i o ekonomskom elementu napada - da Amerika želi ujedinjenu Evropu, koja bi bila „njeno tržište" (!?). Radio-vijesti su pune rasprava o tome što dalje. Milisav Pajić, zamjenik jugoslavenskog ambasadora u Londonu (ambasador vjerojatno ne govori engleski, pa se ne pojavljuje), kaže da je akcija NATO ilegalna, da je protiv Povelje Ujedinjenih naroda, i da je Jugoslavija smatra agresijom, protiv koje će se kao suverena država boriti, budući da ima pravo na samoobranu. Da ne bi bilo zabune, naglašava da će jugoslavenska vojska djelovati protiv agresorskih zemalja, i da se neće samo braniti na svom teritoriju, nego i drugdje, i to svim silama koje su joj na raspolaganju.
Vuk Drašković isto kaže da se radi o agresiji, i da Jugoslavija ne može prihvatiti ultimatum koji joj je uručen. Tony Benn ima, manje-više, slične argumente: on kritizira vladu da slijepo slijedi Washington, i također spominje Hitlera i Staljina, koji su „loše prošli protiv Srba". Javljaju se i razni vojni analitičari, koji predviđaju što bi se moglo dogoditi: prvo napad raketama na protuzračnu obranu, a onda napad avionima na trupe na Kosovu. Stvar je sad potpuno u rukama vojnih komandanata.
Rusi su već protestirali protiv svega što NATO poduzima. Ruski premijer Jevgenij Primakov bio je na putu prema SAD kad je čuo za odluku da se napadne, pa je naredio okretanje aviona u zraku i povratak u Moskvu. Javio mu je Al Gore. Trebao se u Americi (Primakov) sresti s Clintonom, jer Rusija pokušava dobiti neki novac, no u znak protesta se okrenuo i vratio kući. D. vjeruje da Rusi neće ući u rat s Amerikom zbog Srbije. Slažem se, no neće im biti lako prihvatiti ignoriranje i ponižavanje.
Razgovor s F, koji je zabrinut, jer Grčka (a on je Grk) prvi put ratuje protiv Srbije. Iako - Grčka je danas rekla da će biti „neutralna" u odnosu na napade. Ne znam kako može biti „neutralna" ako je članica NATO-a. Zanimljivo, i Republika Srpska je - a da je nitko zapravo nije ni pitao - također proglasila „neutralnost". Italija je tražila posredovanje Ujedinjenih Naroda. U čitavoj ovoj priči, Kofi Anan se dosad nije ni pojavio. Makedonija, koja je dopustila da se u njoj nagomila 40 tisuća vojnika NATO-a, danas isto kaže da „neće dopustiti" da se s njene teritorije trupe pomaknu prema susjednim zemljama. Ali, malo je vjerojatno da će Makedoniju itko išta pitati o svemu tome.
Ruski ministar obrane, Igor Sergejev (koji ima čin maršala!), izjavio je da bi se ovaj napad mogao pretvoriti u novi Vijetnam, „ovoga puta u Evropi".
(nastavak sutra)